U SPOMEN NA RUŽICU, UBIJENU TRUDNICU S OVČARE:
NEROĐENI VUKOVAR
Meškoljio ja sam se
u postelji mekoj
zadovoljno smiješio
glazbici nekoj
čekao jutra, zore
da provirim vanka
ugledam polje
namirišem more
negdje izdaleka
i Vuka čujem
vedro žubori
sve sporo spori
ne sluteći mraka
dok pucanj
iz pušaka meni
poput vatrometa
pitah majku
reče mi sine
spavaj nek’ ti
ne smeta,
siguran tu si
pod mojim srcem
ali osjetih trnce
u majke moje
svu nesigurnost
prenijela na me
čak strah od tame
osjetih i ja
Što li je Bože
tako uznemirilo
srce joj usplahirilo
pa mi je tužna
pa mi je preplašena
drži me čvrsto
oko struka se stisla
a oko nje vriska
i puno ljudi, zvukova
glasova stranih
nepoznatih.
Šćućuren miran
na ishod čekam
zaboravih da sam
mokar i mekan
i nije mi vrijeme
da izađem,
da je pronađem
upitam zašto je takva
što li je ljuti
nepravda kakva
Al’ ne spoznah
ne doznah
U trenu u hipu
osjetih hladnoću
potpunu samoću
pustiše me ruke
moje majke
ostah sam
da shvatim tren
život nije poput bajke
jer sam sin
jedne tragedije
nakaradne strategije
pobješnjelih očnjaka
prljavih došljaka.
Nema trnca
ni otkucaja srca
ni mrvicu daha
sa Vuke zraka
ne struji krv
po kućici mojoj
gubim snagu
grčim lice a ona
nasred ulice
ja u njoj, nas dvoje
skupa i sami
čekamo anđele
dok nakaze prijete
ostajem zapisan
kao vukovarsko
nerođeno dijete.
R.B.L. 🌹
( u sjećanje na Ružicu Markobašić
ubijenu trudnicu sa Ovčare)
................Najstrašniji zločin Ovčare – Ružica Markobašić ubijena u šestom mjesecu trudnoće
Nakon pada Vukovara iz bolnice u gradu odvedeno je i ubijeno 276 ranjenika i civila od 15 do 84 godine starosti. Najstrašniji zločin bilo je ubojstvo Ružice Markobašić koju je srpska vojska ubila u šestom mjesecu trudnoće ispalivši joj metak u trbuh, a zatim prema svjedočanstvima, i cijeli rafal u utrobu s djetetom.
Bila to osveta nad nevinom ženom i djetetom jer je njezin suprug Davor Markobašić bio prvi Vukovarac koji je obukao odoru hrvatskog policajca u Raktiju, slavnih Tigrova iz kojih je nastala 1. gardijska brigada.
„Rekao joj je: ti ćeš biti likvidirana i sve svoje stvari daj sestri Ljubici. Odveli su ju najprije u vojarnu gdje su ih nemilosrdno pretukli, a onda ju odveli na Ovčaru gdje su ju trudnu i silovali, a nakon toga pucali u trbuh, pa kada im ni to nije bilo dovoljno, onda su joj u vaginu stavili puščanu cijev da ubiju mojeg nerođenog sina. Potom su ju bacili u masovnu grobnicu s ostalima. Mnogo godina kasnije kad je identificirana, nisam ju mogao pokopati u Vukovaru nego sam ju pokopao u Vinkovcima gdje i danas prebiva. Probajte zamisliti kako je danas živjeti s nakazama koje su takva nedjela činili. Svaki dan ih susrećem na ulici. Osjećam se kao progonjena i izbezumljena zvijer.”
(Davor Markobašić, suprug i heroj Domovinskog rata)
.............U listopadu ’91. Davor uspijeva iz vukovarskog pakla izvući četverogodišnjeg sina koji je od šokova oslijepio i izgubio sluh.
U Vukovaru je izgubio 14 članova uže i šire obitelji.
Prošle godine konačno su prestale njegove ovozemaljske muke i pridružio se svojim voljenima.
Suvišno je i pisati da niti za ovaj zločin nitko nije odgovarao …
Ivanka Kotlar
