Ivan Pokupec
[ ŠTO JE ZAJEDNIČKO KOLINDI I DOKTORU JUSUPU? ]
Admiral američke vojske Jeremiah Denton je zarobljen 1965. godine u vijetnamskom ratu. Godinu dana kasnije je bio prisiljen dati propagandni intervju, u kojem mu je naređeno da kaže kako se vijetnamska vojska prema njima odnosi korektno. Koristeći jaka svjetla kao izgovor, Denton je trepčući Morseovom abecedom poslao poruku koja je glasila: “MUČENJE”. To je Amerikancima bio prvi dokaz da američki ratni zarobljenici trpe torturu u zatočeništvu, što je pokrenulo akcije za njihovo oslobađanje.
Jučer sam negdje ostavio komentar da su gafovi Kolinde Grabar-Kitarović prestali biti rijetkost i u ovoj kampanji postali pravilo. A onda sam se zamislio nad vlastitim riječima…
Naime, neki poznanici iz medija mi javljaju da se u HDZ-ovim kuloarima govori o ozbiljnom problemu predsjednice s alkoholom, a i kamere su ju nekoliko puta uhvatile u frfljanju i potrebi za asistencijom pri održavanju ravnoteže. Govori se da joj je privatni život u rasulu, da se ne možete nositi s pritiscima koji na nju vrše razne domaće i strane interesne skupine te da joj je dosta svega.
Naravno, njeni svakodnevni kiksevi u javnim istupanjima su možda jednostavno rezultat nepromišljenosti. No teško mi je povjerovati da se to može nekome s dugogodišnjom političkom karijerom događati dan za danom…
Što ako su njeni istupi zadnjih tjedana zapravo krik upomoć, aktivan rad na tome da izgubi izbore i spasi se?
To ju, naravno, nikako ne amnestira od činjenice da u svom mandatu nije štitila interese hrvatskih građana. A pogotovo ne amnestira zločinačku organizaciju iz koje je politički potekla. Niti opravdava činjenicu da su sposobni autobusom udariti majku i dijete u automobilu pa izjaviti da je ona “štićena osoba”.
No postoji li trenutak kada politički protivnici više nisu opasni, već su slomljeni, slabi i otužni? I je li to trenutak kada se onoga koji leži treba prestati cipelariti?
Ne tako davno smo svi pratili situaciju s doktorom Jusupom u Obrovcu. U početku puni podsmijeha i cinizma, sve dok nismo čuli njegovu životnu priču… Tada je svakome normalnom postalo jasno da taj čovjek nije za ismijavati, nego za žaliti. Da je njegov život postao rezultat tragičnih okolnosti.
Pravila borbe nalažu da se na onoga tko ne pruža otpor ne smije pucati. A ja se ne mogu oteti dojmu da Kolinda Grabar-Kitarović više ne može održati imidž bezbrižne navijačice koja putuje po svijetu, uživa u estetskim zahvatima i selfiejima. I u tom trenutku ona za mene više nije politički neprijatelj, već još jedna slomljena duša koja se neuspješno skriva iza maske uspjeha i moći.
Iskreno se nadam da će izgubiti izbore i vratiti izgubljenu vrijednost svom životu.
