S u t k i nj a Gabriela Topić Kordej pravilno promijenila europske direktive

DRUŠTVENE TEME

Odlično, pravilna primjena Direktive bravo za sutkinju! Još da je tužba za NU, a ne djelomično ništetno bilo bi savršeno.

https://www.iusinfo.hr/sudska-praksa/ZSRH2020ZGGzOvrB1832A2
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 80 Gž Ovr-1832/2020-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
RJEŠENJE
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. D. S. sa sjedištem u A1, OIB: B1, zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika L. G. iz A2, OIB: B2 i R. G. iz A2, OIB: B3, radi ovrhe, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-706/18 od 24. rujna 2020., dana 11. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba ovršenika, preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-706/18 od 24. rujna 2020. i određuje odgoda ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod brojem P-283/2020.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog 1. i 2. ovršenika za odgodu ovrhe podnesen 3. veljače 2020.
Protiv navedenog rješenja žale se ovršenici ne navodeći zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe 21. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, br. 112/12 i 25/13 – dalje: OZ), ali predlažu pobijanu odluku preinačiti podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Žalba je osnovana.
Prvostupanjski sud temelji svoju odluku u bitnom na zaključku da ovršenici nisu dokazali postojanje razloga iz čl. 65. st. 1. OZ jer nisu učinili vjerojatnim da bi im provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a pri tom je utvrdio da su ovršenici pokrenuli postupak pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem P-283/20 u kojem osporavaju ovršnu ispravu.
Zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.
Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom – ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti.
Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl.65.stav.1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.
Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići. Slijedom navedenog ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice na čije je upućivanje ovršenik pokrenut iz predmetnog ovršnog postupka i koja se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod brojem P-283/20 pa je usvajanjem ovršenikove žalbe, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ u tom smislu valjalo preinačiti pobijano rješenje.
U Zagrebu 11. siječnja 2021.
S u t k i nj a:
Gabriela Topić Kordej

  • 21
  •  
  •  
  •  
    21
    Shares

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *