Prerano je otišao taj hrabri, plemeniti i samozatajni ratnik, vukovarski hosovac Siniša Mataija Rambo

DRUŠTVENE TEME

Umro je Siniša Mataija kojeg su suborci zvali Rambo.. Prerano je otišao taj hrabri, plemeniti i samozatajni ratnik, vukovarski hosovac… Počivaj u miru Božjem, hrvatski viteže!
Neka ti je laka hrvatska gruda!

Prijatelj, brat, heroj, Čovjek

Siniša Mataija Rambo

Vukovar 3.12.1965 . – † Zagreb 9.5.2020.

Najbolji među nama prvi nas napuštaju!

Tanja Domazet Belobrajdić:

A danas je mogao biti baš lijep dan. Da nije umro Rambo. Kao da je morao umrijeti baš na ovakav dan. Prebirem po sjećanju i nekako mi se čini kako su svi do kojih mi je stalo umirali u ovakvim danima, kao da su birali lijep dan za umiranje. A ja bih voljela da je tada kišilo, grmjelo, da se kidalo vrijeme kao i srce. Umro je Rambo. Tako su mi javili, pa sam i ja tako rekla onima za koje sam mislila da ne znaju, a trebali bi znati. Samo – umro je Rambo. Ramba onima koju su ga znali nije trebalo drugačije predstavljati. Ako je “u igri” bio još netko s nadimkom Rambo, a ti neki, “mi”, rekli “Rambo”, znalo se odmah o kojem se Rambu radi. Posljednji put Ramba sam vidjela prije dvije godine na Interliberu. Da, baš tamo. Ne slučajan susret u bircu, ne na obilježavanju neke obljetnice. Na štandu kod moga izdavača potpisivala sam knjige, moj novi roman Žena moga muža i drugo izdanje Crnog kaputa. Zazvonio je telefon, nepoznat broj.
– Rambo je.
– Hej, pa odakle ti broj?
– Briga te. Jesi ti tu na Interliberu danas, vidio sam na Fejsu?
– Jesam, štand…
– Naći ću te – prekinuo me je i završio razgovor.
Za desetak minuta došao je na štakama. Nabadao je žustro i nervozno, kako je i pričao, hodao. Ali moj frend je “doštakao” da me vidi.
Umro je Siniša Mataija. Moj prijatelj iz mladosti. Moj suborac iz ratnog Vukovara. Jedan od onih koji su sa mnom u proboju izašli iz Grada. Ne, nisam dobro rekla, ja sam s Njima izašla u proboju, da nije bilo Njih, ja bih ostala. Umro je jedan od heroja Domovinskog rata i briga me ako zvučim patetično. Jer umro je… Rambo. Popunjava se, sve više, nebeska brigada ratnika.
I kako je netko napisao… Anđeli te u raj poveli prijatelju, jer u paklu si već bio.

  • 459
  •  
  •  
  •  
    459
    Shares

2 razmišljanja na “Prerano je otišao taj hrabri, plemeniti i samozatajni ratnik, vukovarski hosovac Siniša Mataija Rambo

  1. Siniša Mataija- Rambo, 3. posinca 1965.- 9. svibnja 2020. godine

    SRCE HEROJA

    Prestalo je kucati srce ratnika mlada
    koji je junački ratovao u Vukovaru tada
    i sa Hosovcima dušmanima muke zadavao,
    voljeni Vukovar i Hrvatsku nije im dao.

    Prestalo je kucati srce herojsko,
    srce mlada junaka, srce hrvatsko.
    Tuga i bol u njegovim suborcima,
    njegovoj braći sa Sajmišta.

    Otišao je jedan od mnogih heroja,
    tuguj voljena Domovino moja,
    da bude zaboravljen ne daj,
    Rambo je heroj Domovinskog rata, znaj!

    Srce heroja, prestalo je kucati,
    braća ratnici uvijek će ga se sjećati,
    za dušu njegovu moliti Bogu dragom,
    Bio je prvi kad je trebalo, bio je za dom!

    Siniša, u miru Božjem počivaj
    dok te obasjava rajski sjaj!

    Hrki

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *