Prave stvari u chf predmetu

DRUŠTVENE TEME

Denis Smajo

BOMBA!! PRESUDA!!
Općinski sud u Pazinu, stalna služba u Poreču!!!

Zagrebačka banka mora klijentu isplatiti preko 575.000 kn preplate (70.324,17 eura), zatezne kamate na taj iznos i 47.112,50 kn parničnog troška, sve na osnovu ništetne kamatne stope. Sveukupno je riječ gotovo o 750.000 kuna!

SPECIFIČNA SITUACIJA!
Tužitelj je tužio banku jer mu nije htjela napraviti zakonsku konverziju kredita 2015. godine, jer je dužnik već prije, 2010. godine napravio konverziju kredita iz CHF u EUR!

DETALJNIJE:

  • Tužitelj je s tuženom bankom sklopio Ugovor o kreditu 2007. godine na iznos od 493.500 CHF i na rok od 19 godina, početna kamatna stopa 4,40%.
  • Dana 02. kolovoza 2010. sklopljen je DODATAK ugovoru kojim se izmijenila valuta kredita u EURO po tadašnjem (uvećanom) tečaju, sa kamatnom stopom od 7,50%.
  • Kredit se uredno plaćao, s tim da je bilo nekoliko prijevremenih uplata prije i poslije konverzije koja je napravljena 2010. godine.
  • U studenom 2016. godine kredit je u cijelosti prijevremeno otplaćen, bez izvršene zakonske konverzije, jer je banka to odbila učiniti iz razloga što po njima nije bila više riječ o chf kreditu.
  • Tužitelj smatra da je na taj način oštećen od strane banke, pa je stoga podigao tužbu.
  • Sud smatra da u ovoj pravnoj stvari nije od utjecaja da li je tužena kao banka u danoj situaciji bila dužna postupiti sukladno odredbama ZID ZPK na način da ponudi novi dodatak predmetnom ugovoru kako bi se izvršio novi obračun sukladno ZID ZPK točnije njegovom čl. 19.c, već da li je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora ništetna te da li je sklapanjem Dodatka ugovora od 02. kolovoza 2010. riješeno pitanje eventualne naknade štete između ugovornih stranaka uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
  • Iz Dodatka ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između parničnih stranaka dana 02. kolovoza 2010. proizlazi da su u čl. 6. toga Dodatka ugovorne strane sporazumno potvrdile da se ovaj Dodatak ne smatra obnovom (novacijom) u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, već je voljom ugovornih strana postojeći ugovorni odnos temeljem osnovnog ugovora izmijenjen u skladu s Dodatkom ugovoru te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.
  • Kod ocjene da li je ugovaranje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zakonito i dopušteno sud se rukovodio Zakonom o obveznim odnosima, Zakonom o zaštiti potrošača te Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora.
  • Sud je, vjerojatno po službenoj dužnosti, utvrdio da je odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog kredita ništetna uslijed nezakonite i jednostrane promjene jedne ugovorne strane točnije banke.
  • Radi toga sud je proveo financijsko računovodstveno vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku, gdje je isti u svom nalazu i mišljenju ustvrdio da je tužitelj preplatio predmetni kredit za iznos od 57.046,87 Eura odnosno 415.571,27 kuna. Navedena razlika odnosi se na situaciju da je tužitelju u isto vrijeme u istoj banci bio odobren kredit s valutnom klauzulom u Eurima u istom iznosu i s kamatnim stopama koju je tuženik kao kreditor primjenjivao na standardne stambene kredite u razdoblju od 2004.
  • Navedeni vještak je izradio i dopunu svog nalaza i mišljenja kojom je izračunao iznos koji bi tužitelj bio dužan isplatiti tuženiku tijekom čitavog trajanja kredita da je bila izvršena konverzija sukladno ZID ZPK uz primjenu kamatne stope kakvu je tuženik na dan sklapanja ugovora od 16. srpnja 2007. primjenjivao na stambene kredite u razdoblju do studenog 2016. godine. U toj dopuni vještak je utvrdio da je tužitelj preplatio predmetni kredit u iznosu od 88.849,52 Eura ili 629.407,82 kune primjenom srednjeg tečaja HNB-a, ako se uzme na iznos glavnice kamata koju je tuženik kao kreditor na dan sklapanja ugovora primjenjivao na standardne stambene kredite s valutom u Eurima.
  • Na ovakav nalaz i mišljenje kao i njegovu dopunu tužitelj se očitovao na način da ga prihvaća u cijelosti dok se tužena nije očitovala iz čega sud zaključuje da na isti nije imala primjedbi.
  • S obzirom na sve navedeno sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je naložio tuženoj da mu isplati iznos od 70.324,17 Eura u kunskoj protuvrijednosti koji iznos je manji nego što je to vještak u svom nalazu odnosno njegovoj dopuni utvrdio, uvećan za zatezne kamate tekuće od 01. prosinca 2016. pa do isplate.
  • Tužitelj je podneskom zaprimljenim dana 23. srpnja 2018. predložio dopunsko vještačenje kako bi se utvrdilo koliki je iznos previše naplaćenih anuiteta u tijeku čitavog kreditnog razdoblja, od rujna 2007. pa do konverzije u Euro 2010. godine, te do konačne otplate kredita, pozivajući se na ništetne odredbe predmetnog ugovora u odnosu na valutnu klauzulu. Međutim, Sud je to odbio iz razloga što bi se predloženim vještačenjem utvrđivale nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, a što nije dopušteno nakon zaključenja prethodnog postupka, koji je zaključen prije predložene dopune (čl. 299. Zakona o parničnom postupku).
  •  
  •  
  •  
  •  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *