Pjesme bez reda

DRUŠTVENE TEME

PJESME BEZ REDA (651)

Fotke nema.. samo mirogojski grob i jedna od najvećih pjesama našeg vremena i jezika..

Stjepan Parmačević (1886-1955)

KIP DOMOVINE (1911. – 1912.)

U ovoj zemlji mrtvih kapitala
i mrtva stida, pognutijeh šija;
u zemlji, kojom tako bujno klija
plod zločinački posijanih zala;

u ovoj zemlji traženih kretena,
u zemlji mračnih tamnica i jada,
u kojoj ne bje nikada no sada
veselja manje, tužnijih vremena;

u ovoj zemlji razaranih nada,
u zemlji mnogih rodoljubnih riječi,
gdje mjesto pravde ostruga još zveči,
gdje istina po zakonima strada –

Zar ima ovdje štogod, da se voli,
u ovom raspu snage i poštenja,
pod pepelom tim ima l’ štogod vrijenja,
rad čega vrijedi živjet uz sve boli?

Ja ne volim te Hrvatske, što vide
sad oči naše, što je zablaćena
ko najgora i izgubljena žena…
Ja volim onu Hrvatsku što ide,

što tek je stvorit treba iz nas samih,
što ne će biti kukavica sinja ;
ja volim iskru, koja skrito tinja,
da današnju nam njeni spale plami.

To volim u toj zemlji paradoksa,
gdje voljet treba ono, čega nema,
a mrzit, čega siti smo posvema…

Društvo živih pjesnika

  • 1
  •  
  •  
  •  
    1
    Share

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *