Karolina Vidović Krišto
NULTA TOČKA PROMJENA U HRVATSKOJ MORA BITI SMJENA I PROCESUIRANJE ČELNIH LJUDI DORH-a
Dame i gospodo,
predložene izmjene Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću i Državnom sudbenom vijeću u potpunosti su promašene, i ne rješavaju nijedan problem u djelovanju ni državnog odvjetništva, ni sudstva.
Jer, Državnoodvjetničko vijeće i DSV spadaju pod glavne uzročnike blokiranog pravnog poretka u Hrvatskoj.
Uzmimo Državnoodvjetničko vijeće. Ono je u samoj svojoj strukturi i sastavu problematično, i u svojoj naravi sprječava bilo kakvu pozitivnu promjenu u radu DORH-a. Naime, Državnoodvjetničko vijeće čine ljudi iz DORH-a i ljudi ključnih političkih stranaka – i oni bi trebali kontrolirati rad DORH-a i sankcionirati zlouporabe u radu odvjetništva?! Pa, to znači da nalogodavci trebaju kažnjavati svoje izvršitelje.
U tom je vijeću, primjerice, sjedio Peđa Grbin, vjerojatno kako bi zaštitio svoje prijatelje iz Uljanika da ne bi bili kažnjeni za milijardske pronevjere koje su upriličili hrvatskim građanima.
No, DORH-ova zadaća nije samo progon kršenja zakona i korupcionaškog djelovanja, već je i dužan pro-aktivnim djelovanjem hrvatskim građanima vratiti ukradenu hrvatsku imovinu. DORH-u su na raspolaganju različiti instrumenti u međunarodnom pravnom poretku kojima bi mogao osigurati da se ukradeni i izneseni novac iz Hrvatske vrati u Hrvatsku.
Međutim, naš DORH je, narodski rečeno, oličenje institucije koja ničemu ne koristi. Istrage DORH-a predmet su ismijavanja hrvatskih pučkoškolaca.
USKOK, primjerice, kojem je već u nazivu suzbijanje organiziranog kriminala, bavi se pitanjima tko je koga zaposlio u državnoj službi ili državnoj tvrtki – a slučajeve kao što je AGRKOR, gdje je riječ o milijardama (i to milijardama koje su iznesene iz Hrvatske, znači, ukradene) ne bavi se USKOK, već redovno županijsko odvjetništvo. Kojekakve isprike, koje slušamo kroz medijske konstrukcije o tobožnjim kompliciranim koruptivnim radnjama, npr. u slučaju Agrokor, priče su za malu djecu.
Evo, pokazujem Vam dopis ureda za sprječavanje pranja novca iz 2014. godine koji je tada istraživao isplatu 25 milijuna eura Agrokora na britanske Djevičanske otoke. Kao što je poznato, riječ je o poreznoj oazi. To je bila metoda kako su se utajivali porezi i iznosili novci iz Hrvatske. Jer, razina korupcije, to jest, njezina visina u Hrvatskoj toliko je ogromna da ju je nemoguće sakriti. Tu nema potrebe za nekim posebnim pravnim znanjima i finesama međunarodnih koruptivnih trendova, jer Hrvatska je suočena s najprimitivnijim oblikom korupcije.
Kao što Todorić nije odgovarao za ovih 25 milijuna eura, koje je protupravno otuđio u poreznu oazu, isto tako nije ni Emil Tedeschi odgovarao jer je isplaćivao novce svoje tvrtke na privatni račun u Austriji, što su potvrdila austrijska financijska nadzorna tijela.
I upravo u tome jest problem. Kad DORH nešto istražuje onda u principu nije riječ o istraživanju, već o skrivanju dokaza. To smo mogli vidjeti u slučaju Gabrijele Žalac: software, čija je vrijednost procijenjena na 2.9 milijuna kuna, plaćen je 13 milijuna kuna! Znači, ukrade se 10 milijuna kuna na poslu vrijednom 3 milijuna kuna. I taj lopovluk DORH-u nije sporan – DORH zaključi i kaže da nema kriminala. Tada nastupa Europsko tužiteljstvo koje reagira kao svaki razuman čovjek.
Danas doznajemo da je Europsko tužiteljstvo podiglo optužnice protiv desetorice hrvatskih građana zbog korupcije, među kojima su SDP-ov i HDZ-ov Vinko Grgić i Dražen Barišić. Tereti ih se za nanošenje proračunske štete visine više od 165 milijuna kuna. Da je DORH ovo istraživao, nikada istraga ne bi bila dovršena – odnosno, kao i u slučaju Žalac ili slučaju Croatia osiguranja, zaključio bi da je sve u redu.
Dame i gospodo, DORH štiti kriminal, od slučaja Uljanik, vjetroparka Krš-Pađene, Brodotrogira, do Croatia osiguranja. Jer, u slučaju Krš-Pađene DORH se bavi s 40.000 eura – a riječ je o milijardama koje će hrvatski građani platiti, a ne bi trebali platiti.
U Brodotrogiru je u potpunosti jasno da je riječ o ogromnoj korupciji koju je vrlo jednostavno istražiti. Država je isplaćivala subvencije, i te su subvencije nekamo odlazile – treba utvrditi kamo. Ali, DORH je primjer institucije preko koje se Hrvatsku guši, a hrvatske građane iseljava iz Hrvatske.
Pokušajmo zamisliti kako bi SAD izgledao da u slučaju Watergate tadašnji predsjednik Nixon, pod pritiskom istražnih tijela, nije bio primoran odstupiti. SAD zasigurno ne bi bio vodeća gospodarska sila, već bi bio nestabilna močvara.
A upravu tu močvaru stvara DORH ne istražujući korupciju i ne istražujući ratne zločine – pa, ni nakon 30 godina DORH nije podigao nijednu optužnicu za srpske koncentracijske logore, kao što nije podigao nijednu optužnicu protiv pilota JNA!
Doista, treba jasno kazati – nulta točka u promjenama, koje u Hrvatskoj valja provesti, jest smjena cjelokupnog vodstva DORH-a. I to ne samo smjena, već i procesuiranje onih u DORH-u koji skrivaju korupciju i bezvlašće.
