NEDOPUŠTENA OVRHA, RJEŠENJE VRHOVNOG SUDA

DRUŠTVENE TEME

sa Facebook stranice ništetna kamata ništetan ugovor

http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=560
24.11.2021.
Vrhovni sud Republike Hrvatske – o ništetnosti ugovora o kreditu može se po službenoj dužnosti odlučivati i u parnicama radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena
Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021. zauzeo je pravno shvaćanje da su sudovi ovlašteni, ne samo u povodu prigovora ugovorne strane, već i po službenoj dužnosti u parnicama radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (neovisno od žalbenog razloga zbog kojeg je ovršenik upućen na parnicu) procjenjivati valjanost spornog pravnog posla iz solemniziranog ugovora o kreditu na temelju kojeg je određena ovrha.

Prema navedenom shvaćanju pogrešan je zaključak nižestupanjskih sudova da se ništetnost solemniziranog ugovora o kreditu koji su tuženici sklopili s bankom može ocjenjivati samo u posebnoj parnici radi utvrđenja ništetnosti, ali ne i u parnici radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.

Odluku u cijelosti možete pročitati na mrežnim stranicama ovog suda pristupom na poveznicu:

  • Rev-3357/2018
    http://www.vsrh.hr/CustomPages/Static/HRV/Files/2021dok/Priopcenja/Rev-3357-18-4-an.pdf
    Broj: Rev 3357/2018-4
    R E P U B L I K A H R V A T S K A
    R J E Š E N J E
    Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane
    Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek
    članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u
    pravnoj stvari I-tužitelja M. P. iz Z., OIB … i II-tužiteljice M. P. iz Z., OIB …, oboje
    zastupani po punomoćniku P. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB …,
    kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
    odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž1757/2017-3 od 12. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog
    suda u Zagrebu poslovni broj P-6585/16-24 od 3. srpnja 2017., u sjednici održanoj 26.
    listopada 2021.,
    r i j e š i o j e:
    Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1757/17-3 od
  1. srpnja 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P6585/16-24 od 3. srpnja 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno
    suđenje.
    Obrazloženje
  2. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1757/17-3 od 12. srpnja 2018.
    potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6585/16-
    24 od 3. srpnja 2017. kojom je odbijen zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe
    određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr2021/13 od 9. listopada 2013. (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljima naknaditi
    tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.617,50 kn (točka II. izreke).
  3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom
    postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
    02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) podnijeli su tužitelji
    pobijajući je u cijelosti zbog svih razloga navedenih u čl. 385. ZPP-a s prijedlogom da
    se ta presuda preinači u skladu s navodima revizije ili da se presude sudova nižeg
    stupnja ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Traže naknadu troškova revizije.
    REPUBLIKA HRVATSKA
    VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
    Z A G R E B
  • 2 – Rev 3357/2018-4
  1. Odgovor na reviziju nije podnesen.
  2. Revizija je osnovana.
  3. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe na nekretnini određene
    na temelju solemniziranog ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane
    tražbine od 4. listopada 2007. i solemniziranog ugovora o kreditu sa sporazumom o
    osiguranju novčane tražbine od 7. listopada 2008. koji su sklopljeni između tužene
    banke i I-tužitelja kao korisnika kredita i založnog vjerovnika te II-tužiteljice kao
    sudužnika i založnog dužnika.
  4. Uvidom u solemnizirane ugovore o kreditu na temelju kojih je određena ovrha te u
    obavijesti o raskidu kredita, nižestupanjski sudovi utvrđuju kako je riječ pravnim
    poslovima koji su raskinuti u skladu s ugovorenim odredbama te predstavljaju ovršne
    isprave na koje je u skladu sa zakonom stavljena potvrda ovršnosti pa nije ostvaren
    žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i
    25/13 – dalje: OZ).
  5. Utvrđuju i kako nije riječ o potrošačkim ugovorima pa nema mjesta primjeni Zakona
    o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i 125/07 – dalje: ZZP) te iznose pravno
    shvaćanje da tužitelji u ovom postupku ne mogu osporavati valjanost ugovora o kreditu
    na temelju kojih je pokrenuta predmetna ovrha jer da je to moguće jedino podnošenjem
    posebne tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu. Zbog toga zaključuju da se
    tužitelji ne mogu pozivati na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. zbog kojih
    su bili upućeni u parnicu.
  6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u
    kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u
    reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je
    podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).
  7. U reviziji se po prvi puta ističe kako ovršne isprave na temelju kojih je određena
    ovrha sadrže nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa da su
    zbog ništetnosti tih odredbi tužitelji čak preplatili svoje obveze prema ugovorima o
    kreditu zbog čega da tuženik u trenutku otkazivanja ugovora nije niti imao dospjelu
    novčanu tražbinu prema tužiteljima. S obzirom na to da radi utvrđenja ovih činjenica
    nije proveden predloženi dokaz financijskim vještačenjem, tvrde da je počinjena bitna
    povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer da je tužiteljima onemogućeno raspravljanje
    o ovim odlučnim činjenicama.
  8. Tvrdnje o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i preplata
    ugovora zbog ispunjenja navedene ništetne odredbe po prvi su puta istaknute u reviziji.
  9. Stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP-a iznijeti nove činjenice samo ako se
    odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može
    podnijeti (članak 387. ZPP-a).
  • 3 – Rev 3357/2018-4
  1. Protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st.
  2. ZPP-a kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija se zbog bitne povrede
    odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a može podnijeti samo ako je
    podnositelj revizije zbog te odredbe žalbom pobijao prvostupanjsku presudu (čl. 385.
    st. 2. ZPP-a).
  3. S obzirom na to da tužitelji nisu pobijali prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede
    iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a niti su bilo izričito bilo sadržajno upućivali na uskratu
    raspravljanja o nepoštenoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ova
    okolnost predstavlja nedopušteno iznošenje novih činjenica u revizijskom stadiju
    postupka i ne čini pobijanu presudu nepravilnom i nezakonitom.
  4. Točno je da sud na ništetnost pravnog posla ili njegovih pojedinih odredbi pazi po
    službenoj dužnosti (u smislu odredbe čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima –
    „Narodne novine“, broj 35/05 – dalje: ZOO), ali i u tom slučaju samo na temelju
    činjeničnih navoda stranaka. Zbog toga se na razlog ništetnosti ugovorne odredbe o
    promjenjivoj kamatnoj stopi revident ne može s uspjehom prvi puta pozivati u reviziji
    ako odluka o tome zadire u pitanje pravilnosti i potpunosti utvrđenoga činjeničnoga
    stanja u koje, kraj odredbe čl. 385. ZPP-a i ograničenja iznošenja novota iz navedene
    odredbe čl. 387. ZPP-a, revizijski sud nije ovlašten ulaziti.
  5. Međutim, učinjena je bitna povreda odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju
    je određeno ukazano u reviziji. Naime, presude sudova nižeg stupnja imaju
    nedostataka uslijed kojih se ne mogu ispitati.
  6. Drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje presude otklonio kao neutemeljene
    tvrdnje tužitelja da je prvostupanjski sud pogriješio kada nije dao razloge o istaknutim
    prigovorima ništetnosti javnobilježničkih akata na temelju kojih je određena ovrha,
    utvrđujući tek da nije riječ o potrošačkim ugovorima te da tužitelji u ovom postupku ne
    mogu osporavati valjanost ugovora o kreditu na temelju kojih je pokrenuta ovrha niti
    se pozivati na žalbene razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. zbog kojih su pravomoćnim
    rješenjem ovršnog suda i bili upućeni u parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.
    Stoga je našao da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog
    postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada te prigovore nije obrazlagao jer se i
    prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda valjanost ovršne isprave može
    osporavati jedino podnošenjem posebne tužbe radi utvrđenja ništetenosti ugovora o
    kreditu.
  7. Osnovano tužitelji u reviziji prigovaraju da je ovakvim postupanjem drugostupanjski
    sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući da se
    drugostupanjska presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama.
  8. Naime, u žalbi od 17. srpnja 2017. tužitelji su prigovarali utvrđenju prvostupanjskog
    suda o tome da u konkretnoj situaciji nije riječ o potrošačkom ugovoru. Kako je
    drugostupanjski sud otklonio navedeni prigovor ponavljanjem utvrđenja
    prvostupanjskog suda o tome da nije riječ o potrošačkim ugovorima, bez iznošenja
    razloga o tome, presuda drugostupanjskog suda sadrži nedostatke zbog kojih se ne
    može ispitati. Priroda ugovorâ o kreditu o kojima je riječ odlučna je činjenica o čijem
    utvrđenju ovisi i pravilnost pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova o tome
  • 4 – Rev 3357/2018-4
    primjenjuju li se na sporni odnos odredbe ZZP-a ili ZOO-a. Kako presuda
    prvostupanjskog suda ne sadrži nikakve razloge o utvrđenju da nije riječ o
    potrošačkom ugovoru, nije ju moguće ispitati pa je ostvaren revizijski razlog bitne
    povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
  1. Osnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pravilno
    tužitelji u reviziji navode da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno
    pravo jer je zanemario odredbu čl. 327. st. 1. ZOO-a prema kojoj na ništetnost sud pazi
    po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
  2. Članak 327. st. 1. ZOO-a ne daje ovlaštenje sudu da suprotno odredbi čl. 2. st. 1.
    ZPP-a odlučuje o onome što nije postavljeno u granicama zahtjeva koje su stranke u
    postupku istaknule, ali to ne znači da nižestupanjski sudovi nisu ovlašteni u smislu
    odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a po prigovoru ugovorne strane kao zainteresirane osobe
    ili po službenoj dužnosti, a u okviru činjeničnih navoda tužbe, procijeniti valjanost
    spornog pravnog posla. Pritom se valjanost spornog pravnog posla razmatra kao
    prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
  3. Odbijajući tužbeni zahtjev uz zaključak da se tužitelji ne mogu pozivati na žalbene
    razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. zbog kojih su upućeni u parnicu i zaključujući da
    se valjanost predmetnih ugovora o kreditu može ocjenjivati samo u posebnoj parnici
    radi utvrđenja ništetnosti, a ne i u parnici radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena,
    nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 327. st. 1. ZOO-a.
  4. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava odlučne okolnosti
    za odlučivanje o zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom ostale su nepotpuno
    utvrđene (čl. 395. st. 2. ZPP-a).
  5. Zbog navedenih razloga, a kako je utvrđeno da je počinjena bitna povreda
    odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te da je materijalno pravo
    pogrešno primijenjeno, na temelju odredbi čl. 394. st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP-a,
    odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
  6. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u
    sporu, a koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (čl. 164. st.
  7. ZPP-a).
  8. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud raspraviti spornu prirodu ugovora
    o kreditu o kojoj ovisi pravilna primjena materijalnog prava kao i istaknute prigovore
    ništetnosti ovršnih isprava te utvrditi sve odlučne činjenice za rješenje spornog odnosa
    među strankama i potom donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.
    Zagreb, 26. listopada 2021.
    Predsjednik vijeća:
    Mirjana Magud, v.r.
  • 44
  •  
  •  
  •  
    44
    Shares

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *