Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: “Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!”

DRUŠTVENE TEME

M. M.
·
Krvavi četvrtak, 5. prosinca 1918. – Prosinačke žrtve

5. prosinca 1918., izašli su Zagrepčani na ulice i Ilicom krenuli prema Frankopanskoj. Usput su im se pridružili i domobrani dviju pukovnija koji su se upravo vratili iz rata. U strahu od pobune, srpska vojska i narodna straža otvorili su paljbu.

U toj nejednakoj borbi život je izgubilo 14 Hrvata:

1. Slavko Šćukanec,
2. Sent Martoni,
3. Miroslav Svoboda,
4. Viktor Kolombar,
5. Miloš Mrse,
6. Mato Gašparević,
7. Mijo Staničar,
8. Stjepan Jureša,
9. Josip Lupinski,
10. Ferdo Varšec,
11. Nikola Ivša,
12. Dragutin Kostelc,
13. Andro Martinko i
14. Antun Tašnar-Jurčić.

Bio je to prvi znak hrvatske samostalne svijest i početak kraja obiju Jugoslavija.

Dr. Grga Budislav Anđelinović:
“Ja se svojim krvavim rukama ponosim!”

Tijekom rata Grga Anđelinović kao jugoslavenski orijentiran Hrvat, u makjavelističkom je duhu “priskako u pomoć pobjednicima”, bio je suradnik četnickog vojvode popa Đujića i kanadskih četnika.

Službeni je izvještaj glasio da je u tome sukobu poginulo 13 ljudi (od toga 9 vojnika), a ranjeno 17 ljudi (od toga 10 vojnika). Radi tog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu neopisivo ogorčenje kojemu ipak nitko nije smio javno dati izražanja, da ne bude uhapšen. Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškog dnevnika “Hrvatska”, kojemu je šef policije dr. Grga Anđelinović 4. prosinca 1918. zabranio daljnje izlazenje.”

Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: “U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnog građanstva. Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: “Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!”

Krvavi dan

Podjednako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i hrvatskoj republici (…) Slavosrbi Pribičević, Drinković i Grga Anđelinović naniješe nama krvavi dan, koji smo jedini imali smjelosti i hrabrosti da govorimo u ime hrvatskog naroda, da opovrgavamo laž, i spletke i povijesno nasilje, te se usprotivimo sramoti koja je nanesena hrvatskom narodu. Netom stupismo na Jelačićev trg odmah se po nama prosula smrtonosna paljba, te je palo prvih par žrtava. Vođe nisu napustili vojnike, nego su, po tradiciji Hrvata, hladnokrvno prihvatili borbu na život i smrt, polegavši i uz nezaštićene strojopuške.”

Dan kasnije u listu “Hrvat” objavljen je polemički tekst zagrebačkog gradonačelnika smijenjenog zbog hrvatskih stavova 1922. godine dr. Stjepana Srkulja: “Anđelinović kaže da je pobuna imala svrhu da opljačka grad, no g. Anđelinović je za pobunu znao 24 sata ranije i nije ništa ucinio da je spriječi. Na sudu je dokazano da ni o kakvoj pljački nije bilo riječi. Cilj nije bio da se sruši Narodno vijeće, pobunjenici nisu došli na Mrkov trg, nego na Jelačić plac manifestirati nezadovoljstvo Sporazumom s Beogradom. Anđelinović je znao za to. Očistio je Trg, na prozore rasporedio strojnice i čekao dolazak vojnika. Svjesno je želio proliti krv i da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb.”

Na takav Srkuljev istup, Anđelinović je odgovorio u projugoslavenskom listu “Riječ”, ponovivši da se “tim krvavim rukama ponosi”, te da bi mu Zagreb trebao biti zahvalan što ga je “po drugi put spasio od pljačke”, na što mu je gradonačelnik Srkulj dgovorio: “Molim Vas, nemojte nas vise spašavati!”

Grga Budislav Anđelinović, brat djeda Vesne Pusić, naredio je gušenje pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918. u Zagrebu. Oni su se bili pobunili protiv odluke Narodnoga vijeća „da s danom 2. prosinca čitav naš narod slovensko-hrvatsko-srpski tvori jedinstvenu državu pod regencijom njegova kraljevskoga visočanstva ‘prijestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića”. Pobunjenim vojnicima pridružio se velik broj Zagrepčana na Trgu bana Jelačića te su zajednički uzvikivali; „Dolje srpska dinastija. Dolje kralj Petar! Dolje srpski militanzam'” Tadašnji šef policije u Zagrebu Grga Budislav Anđelinović naredio je da se na pobunjenike otvori vatra.
Pucali su i na djecu.“

  •  
  •  
  •  
  •  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *