Kristina Matak
2 h ·
“Pričam
baš ovih dana sa prijateljicom kako nam je više na vrh glave pitanja
‘Gdje si bio devedesetih’ vezano za najnoviji Kolindin biser kojim je
prozvala Škoru kako nije bio u Slavoniji kada je trebao biti.
Kao
prvo, tko god hoće znati tko su oni koji su devedesetih bili tamo gdje
su trebali, neka obidje groblja, zatvore i bolnice, tamo će ih naći
podosta. Mali znak ‘zahvalnosti’ svih vlada do sada onima koji su bili
spremni umrijeti za Domovinu.
Nadalje, kada netko poput Kolinde proziva bilo koga za to gdje je bio devedesetih, to već postaje farsa.
O ratnim podvizima njenog supruga, Jakova Kitarovića, već se pjevaju
pjesme i piše povijest. Jakov je rodjen 1968. što znači kako je imao
sasvim dovoljno godina da se uključi u obranu Domovine, al Jakov, je
eto, ‘služio obvezni vojni rok’. Naravno, u neborbenom sektoru.
Pa
kad već radiš inventuru, Kolinda, zašto ne upitaš prvo svog supruga gdje
je bio i što je radio devedesetih, te zašto nije branio ovu zemlju?
Nije vrag kako je i on bio anemičan, ili je anemija nešto na što
istaknuti HDZovci imaju običajno pravo?
A ako ćemo o tome tko je
zbrisao van za vrijeme Domovinskog rata, pa Škoro je u Ameriku otišao
PRIJE rata, poput mnogih koji su iz ex jugoslavije otišli van u potragu
za normalnim životom. Vjerujem kako nije posjedovao kristalnu kuglu koja
bi mu predvidjela kada će rat početi i spriječila ga da ode van. No, on
se vratio u Hrvatsku 1992. upravo u svoju Slavoniju, a svi znamo kakvo
je stanje u Slavoniji bilo u to vrijeme. Morao si doista biti
zaljubljen u Hrvatsku pa da se baš onda vratiš.
A što nam je Kolinda radila za vrijeme rata?
Studirala i gradila karijeru, da bi usred rata zbrisala u Beč iz te Hrvatske koju ‘tako puno voli’ .
Dakle, netko tko je zbrisao iz Hrvatske van za vrijeme rata proziva nekog tko se u nju vratio.
To valjda može samo Kolinda.
Za sve one koji Kolindi uzimaju to što je žena kao olakotnu okolnost što je zbrisala citiram dio svog starog članka:
‘ I neka nikome ne padne na pamet da joj to uzme kao olakšavajuću
okolnost zato što je žena. Jer, previše je naših hrabrih žena poginulo
braneći Hrvatsku sa puškom u ruci, a dobar dio, koji je preživio, bori
se za tu Hrvatsku i dan danas.’
Al mislim kako nas ništa ne bi
trebalo iznenaditi od osobe kojoj je osobno Mesić dodijelio
Predsjednikovu medalju za znanstveni, društveni i POLITIČKI rad.
Zamislite kakav je to politički rad morao biti kada je jedan Mesić našao
za shodno da ga nagradi.
Sve u svemu, Mesićeva i Sanaderova
miljenica nastavlja stopama svojih mentora, bezobzirno lažući,
napadajući druge za ono što je sama uradila, spremna na sve kako bi
došla do pobjede.
Ako se mogla pokloniti Plenkiju, onda je sposobna za sve.
Strah me kako će se ono prostiranje crvenog tepiha i postrojavanje hrvatske vojske pred Vučića pokazati tek početkom.
I zato, nikada moj glas za Kolindu.
Taman da se u drugom krugu nadje sa samim vragom.”