Marko Ljubić:Klasić navalio na Škoru k’o Suljo na učenje

DRUŠTVENE TEME

Marko Ljubić

Klasić navalio na Škoru k’o Suljo na učenje

Čitam naslov “Klasić očešao Škoru”. Kada čovjek s minimumom razuma pročita Klasićevo “češanje”, jedino mu preostaje pitati se je li se autor naslova zabunio priviđajući u sveopćoj panici od svega oko sebe Škoru kao i Klasić, pa Klasićevo češanje glavom neke kamenčine proglasio “češanjem o Škoru”, jer ovo što je izvalio taj vrli znanstvenik kao pokušaj iskorištavanja Škorine popularnosti za mrvicu samopromocije, puno je primjerenije usporediti s vicem kad je Suljo učio lupajući se debelom knjigom po glavi, uvjeren da će tako brže i lakše pretočiti znanje iz knjige. Čovjek mora zastati pred tom debilnom porukom čak i kada se o Klasiću radi.

Čudo jedno kako zaludjeli antifašizirani um može javno srozati ljudsku osobnost i čovjeka s najvišim akademskim zvanjem pretvoriti u karikaturu, ne čak ni samog akademskog zvanja, koliko minimalne logike. Nije nikakva vijest da dr. sc. Hrvoje Klasić godinama svojim javnim, aktivističkim i parapolitičkim eskapadama sramoti pojam i sadržaj zvanja znanstvenik, no kada čovjek pomisli da se ne može niže, uvijek taj tip svojim porukama izbuši dublju rupetinu pod svojim nožicama. Evo najnovijeg bisera, koji ne bi imao važnosti čak za pijanske terevenke u provincijskom bircu, da Klasić kao i inače nije nanjušio mogućnost samopromocije na prevažnom pitanju predsjedničkog integriteta, pitanju pomilovanja Tomislava Merčepa:

“Sad javno govori da je pomilovanje Merčepa iz humanih razloga, jer je čovjek bolestan. Pa i Ratko Mladić i Šešelj su isto tako bolesni, bi li i njih trebalo pomilovati? Bi li Vučiću predložio da pomiluje Mladića i Šešelja? To je neprincipijelno, kukavički, kako se često desničari kod nas ponašaju”.

Klasić posve neinteligentno u istu ravan dovodi vrijednosna načela ponašanja i djelovanja agresora i žrtve, države zločinca i države žrtve, zatim pobjednika, pokušavajući iza posrnule logike sakriti elementarnu osobnu kukavnost čovjeka koji nema petlje jasno izraziti negativan stav prema hrvatskoj državnosti. To se zove i intelektualna i karakterna kukavnost, a ne “desničarsko ponašanje”, jer se ovdje ne radi o desnici ili ljevici već o razumu i logici.

Ne može se hrvatskom Predsjedniku u istu načelnu ravan staviti pojedinačne zločine, pa i zločince, stvarne ili samo presuđene na temelju u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu nepostojeće zapovjedne odgovornosti, sa zločinima koji su bili dio državnog zločinačkog plana okupacije i uništenja hrvatskog naroda. Jednostavno, izvorište i razlozi zločinstva određuju u ovom, a i svakom drugom slučaju opći odnos prema nedjelu i počinitelju. Ako je Merčep i zapovjedio, iako je tu čitav niz rupetina, nekakav zločin, nije ga zapovjedio izvan temeljnog konteksta srpske zločinačke agresije, koju je provodio Mladić. Niti prije agresije, niti poslije vojne pobjede nad agresorom. To snažno određuje baš sve što su počinili hrvatski osloboditelji, i to hrvatska država i svaki hrvatski državljanin, ali i svaki civiliziran čovjek mora imati na umu. Ne može se srozavati civilizacijska razina na logiku Katarine Peović, koja izražava političko zgražanje zbog ubojstva “dvanaestogodišnje djevojčice”, bez trunke empatije ili kontekstualnog isticanja 402 ubijenih djevojčica i dječaka. To je Klasićeva logika.

Polazeći s tog stajališta neuki i po porukama primitivni Klasić, ističe stav službenog znanstvenika na državnim hrvatskim jaslama i očito vrlo opasnog destruktivca u obrazovnom sustavu, da je moralno i civilizacijski posve isto ubiti, zaklati, silovati i razoriti, i braniti se od toga svega, a zločinstvo se isključivo mjeri srpskim žrtvama, čak i izmišljenim, dok hrvatske žrtve srpskog državnog zločinstva ne zavrijeđuju ni spomen. I civilizacijski, i u okviru toga hrvatski, jezivo.

Čak i ako je Tomislav Merčep počinio zločine, a ne bi imalo smisla govoriti o državnoj milosti da nije osuđen i u zatvoru, i u takvim okolnostima država mora imati senzibilitet prema zaslugama ili tzv. olakotnim okolnostima. Hrvatska država je zakonskim aktom milosrđa pomilovala desetine tisuća Srba, koji nisu izravno počinili dokazive ratne zločine, ali su dokazano svojim djelovanjem utjecali na to da se zločini dogode protiv hrvatskog naroda. Za takav čin bio je potreban zakon, a zakonodavac je Sabor. Za akte individualnog pomilovanja ustavno je predviđena nadležnost državnog poglavara, a odluka je isključivo njegova procjena i odgovornost. No, to nije neograničena i divlja neodgovornost prema elementarnim načelima, kakvu očito promiče Klasić, rugajući se svojom usporedbom temeljnoj logici, ali i svojom javnom ulogom i pozicijom cjelokupnom hrvatskom narodu.

Procjene poglavara države moraju biti načelne i logične. Zato predsjednik Republike Hrvatske, tko god to bio, u ovom slučaju Klasić govori o Škori, može i treba pomilovati ne samo Tomislava Merčepa, nego i svakoga presuđenog čovjeka za zločine u tijeku oslobodilačkog rata po izravnoj ili zapovjednoj odgovornosti, jer im uz humanitarni razlog treba iskazati milost zbog činjenice da su branili svoj narod, a uspoređivati s njima agresorske svjesne, organizirane zločince je – zločin.

Kada Klasiću i sličnima neupitna milost agresorima, potpuno je nemoralno i prvorazredna je drskost protiviti se iskazivanju milosti osloboditeljima, koliko su god i ako su osobno posrnuli. Temelj tog bezobrazluka hrvatska država mora uništiti, ako želi biti država svoga naroda. Zato Merčepa hrvatski državni poglavar, sadašnji ili budući treba pomilovati, čak i ako ne traži milost. Ako je to proceduralni problem, proceduru treba mijenjati u korist naravi i činjenice da hrvatska država zna uvijek, i u najtežim trenucima cijeniti svoje osloboditelje.

Dovoditi to u vezu sa ponašanjem države zločinca i sudionika zločinačke agresije je sramotan udar na samu bit hrvatske državnosti. Upravo su i ovi predstojeći izbori prigoda da se toj legaliziranoj javnoj, institucionaliziranoj i političkoj sramoti presudi, a njene aktere svede na mjeru mizerije.

  •  
  •  
  •  
  •  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *