ANTE ŽANETIĆ: TO SE SAMO NAMA HRVATIMA MOŽE DOGODITI
Nakon Dinamovog osvajanja Kupa protiv Partizana u Beogradu, 26.5.1960., s peharom se drugo jutro krenulo u beogradsku zračnu luku, a odatle ravno u Split na prvenstvenu utakmicu s Hajdukom. Bio nam je dovoljan bod da postanemo prvaci…
U Split se, dakle, išlo po dvostruku krunu. Hajduk nije bio u konkurenciji, a njihov bi uspjeh koristio samo Crvenoj zvezdi koja se s Dinamom borila za prvaka. Tu za Dinamo važnu utakmicu sudio je Živko Bajić iz Beograda. Već prve minute igre pokazale su da će domaćini igrati oštro na pobjedu. Tako je već nakon samo par minuta grubim nasrtajem Stipe Ilića džonom u potkoljenicu “iz stroja” izbačen najopasniji Dinamov napadač Jerković, kojeg su na nosilima iznijeli s terena.
U drugom je dijelu Pavle Garov sličnom žestinom “pokosio” Željka Matuša koji je također morao napustiti teren. Sukladno tadašnjim pravilima, više nije bilo prava zamjene igrača, pa je Dinamo zadnjih pola sata igrao s desetoricom.
Golom Lipošinovića Dinamo je čak i poveo, i postigao još jedan gol, ali ga je Bajić poništio. Bio je to regularan gol.
Modri su čak vodili i 2:1 i sasvim se približili naslovu prvaka kojeg je isto tako željela i Crvena zvezda. Međutim, događaji u Splitu išli su na ruku Beograđanima, naročito nakon što je Garov teško ozlijedio Željka Matuša. Neki igrači Hajduka nisu se složili sa stilom preoštre igre koju je forsirao trener Milorad Ćirić, pa je tako Ante Žanetić u drugom poluvremenu plačući krenuo Marmontovom ulicom kući.
Bivši igrač Hajduka, Ante Žanetić, inače u to vrijeme jedan od najboljih svjetskih igrača, to opisuje ovako u intervjuu Jošku Čelanu:
„Negdje 1958. splitski orjunaši doveli su za trenera Hajduka velikosrbina Milovana Ćirića. Alfa i omega splitske Orjune tada je bio Miljenko Smoje, kojeg se svakog dana moglo vidjeti u hotelu Bellevue, kako pije „kafu“ sam s Ćirićem. Ćirić je u kratko vrijeme zatrovao odnose između Hajduka i Dinama, tako da je sada Zagreb neprijateljski grad, a Beograd prijatelj Hajduka. Od tada je počeo pravi rat između navijača bilih i plavih”, tvrdi pokojna legenda Hajduka, čije spominjanje je, zbog njegovog čvrstog hrvatskog domoljublja, bilo dugo vremena zabranjeno u Hajduku.
Posebno se sjeća te utakmice 1960. kada je Milovan Ćirić, tada trener Hajduka, a kasniji trener Crvene zvezde, išao đonom na zagrebački Dinamo i pobijedio 3:2 u jednoj vrlo gruboj utakmici na granici prekida, te time omogućio svojoj Crvenoj zvezdi da postane prvak Jugoslavije.
Žanetić, kao najbolji igrač Hajduka, na toj je utakmici bio zamijenjen u 20. minuti, jer je bilo poznato kako je njegova želja bila da prvak Jugoslavije postane hrvatski klub Dinamo, a ne Crvena zvezda iz Srbije, koja je imala velike privilegije kao komunističko-velikosrpski udarni klub.
Optužen je za lažiranje u korist Dinama, te da je na to nagovarao još neke suigrače iz Hajduka. Spočitano mu je bilo da je u tih 20 minuta protiv Dinama, dok ga trener Ćirić nije izvadio iz igre, zabušavao, igrao neprepoznatljivo tromo, nezainteresirano…
Hajduk je pobijedio u jednoj prljavoj utakmici, uz sudačku pomoć, a sve samo da prvak postane Crvena zvezda.
‘’…Kao što sam vam opisao Ćirić (trener Hajduka) je odnose između Zagreba i Splita tako zatrovao da je Hajduk na jedan surov način pobjedio Dinamo 3:2 i tako je Crvena zvezda osvojila prvenstvo. To se samo nama Hrvatima može dogoditi. To se Srbima nikada nije dogodilo… Mene je Ćirić kod rezultata 1:0 za Dinamo u 20. minuti izmijenio. Izmanipulirana Torcida gađala me je kamenjem i psovkama kada sam napuštao igralište.
Završetak utakmice dočekao sam u sobi u kojoj sam stanovao, a ta soba pripadala je jednom bračnom paru koji ju je iznajmio meni, a da otiđem u zahod ili u kupatilo morao sam proći preko njihove sobe, a taj zahod i kupatilo dijelila je jedna druga obitelj. Eto vidite kakve sam uvjete imao u Splitu.
Hajduk je pobjedio Dinamo 3:2 i tako je Zvezda osvojila prvenstvo 1960. Iste večeri šetajući se splitskom rivom, Hajdukova uprava i orjunaši nagovorili su trojicu da me se dobro pretuče na splitskoj rivi, što su oni i učinili…”
Gotovo cijeli Stari plac je nakon te tekme navijao skandirajući – “Zvezda, Zvezda!” (valjda zbog ogromne crvene zvijezde petokrake koju su imali na svom grbu)…
Dinamov glavni tajnik Otto Hofmann nakon utakmice je službenom izjavom istaknuo nezadovoljstvo prijemom u Splitu istaknuvši: “utakmica je odigrana u nemogućim okolnostima, nekoliko je naših igrača ozbiljno ozlijeđeno, i to hotimičnim prekršajima, a među njima Jerković i Matuš. Tijekom utakmice naši su igrači ometani u napetoj atmosferi i bacanjem kamenja s tribina na igralište.” Pojedinci su kasnije bacali kamenje i na autobus s Dinamovim igračima, dok je Hajdukova uprava zaplijenila negative zagrebačkim fotoreporterima i uništila im foto materijal.
Nakon utakmice u Splitu, šanse Dinama svedene su na minimum. Zadnje tri utakmice Dinamo je pobijedio, ali bilo je to uzaludno. Crvena zvezda osvojila je naslov 1960. godine, s jednim bodom više od Dinama i slabijom gol-razlikom.
Zbog maltretiranja po Splitu koja su uslijedila od izmanipuliranih navijača (zvuči poznato , zar ne?), a u režiji prije navedenih orjunaških krugova, Žanetić je 1960. bio prisiljen emigrirati, što je i učinio prvom prigodom, u siječnju 1961., tijekom Hajdukovog gostovanja u Danskoj i Njemačkoj.
A Žanetićev intimus i prijatelj, dinamovac Jerković bio je zbog poraza i gubitka titule prvaka u tuzi, jer tih 60-ih godina Dinamo je imao veliku i moćnu momčad sa Jerkovićem, Škorićem, Ramljakom, Belinom, Vlatkom Markovićem, Zambatom i drugima. Tih godina je ostao bez nekoliko titula prvaka, jednom čak zbog toga što sudačkim igrama u zadnja tri kola nije uspio osvojit ni bod koji bi mu bio dovoljan za titulu prvaka Jugoslavije. Usprkos toga što je u Europi gazio momčadi kao Bayern, Juventus, Leeds i druge.
Za beogradske velikosrbe Dinamo je bio trn u oku, osobito kada je stavio hrvatski grb na dres kluba.
Nažalost, slično neprijateljsko ozračje, možda čak i gore, prema Dinamu prisutno je i danas, što se i više nego očito baš zadnjih tjedana otvoreno pokazuje u neskrivenim nastojanjima vrha državne i gradske politike da upropaste taj najuspješniji i najbolji hrvatski klub, hrvatski ponos i simbol hrvatskog domoljublja.🇭🇷💙
Tomislav Zbožinek
