Unaprijed hvala svima koji će pročitati. Prošlo je gotovo dvije godine otkako je Marin Kamenički (20) Mercedesom AMG s više od 190 na sat jurio ulicom gdje je ograničenje 50 km/h i usmrtio dvije osobe. Svaka normalna osoba koja je pročitala prve dvije rečenice vjerojatno si postavlja sljedeća pitanja: 1. Tko mu je tata? 2. Kako je moguće da još uvijek slobodno hoda i nije u zatvoru? 3. Odakle mu Mercedes AMG C63 Coupe od preko 500 konja i 80 000 eura? 4. Odakle mu pozicija “savjetnika uprave” jer čega ti jebem li te živote možeš biti savjetnik s 20 godina? 5.Kako je uz posao “savjetnika uprave” istovremeno bio i predsjednik udruge Karlo Klaić koja se (ironično) bavi sigurnošću, odgovornošću i svijesti mladih u prometu (ironija broj 2., u krvi mu je nađen THC)
Krenimo redom. Roditelji ubojice su Renato i Marina Kamenički, vlasnici tvrtke Kamenički d.o.o. koja se bavi izvođenjem, održavanjem i projektiranjem elektrotehničkih radova. Biznis koji bi na prvu mogao donositi pristojne prihode no daleko od toga da bi si jedan električar poput Renata njime mogao priuštiti vilu u Crikvenici, izgradnju Hotela u Novalji i naposljetku (da ne nabrajam sve) i Mercedes od 850 000 kuna. Kako to, kako to? Sve to vodi do daljnjeg njuškanja i provjere adresa. Po izjavama mještana Kloštar Ivanića, prvi susjed obitelji Kamenički bila je obitelj Todorić. Na prvu: “Ma ne, izmišljotina radi senzacionalizma, prevelika slučajnost, nemoguće”, no daljnjom provjerom adrese tvrtke lako se otkriva da se nalazi na adresi “Ulica Marijana Čavića 1a” koja je gle slučaja… Sjedište Todorićevog Konzuma.
Prošlo je gotovo dvije godine, no Marin ne da nije osuđen, suđenje ne da nije počelo nego je optužnica tek danas podignuta. Ima li itko da sumnja u to hoće li do presude ovaj slučaj otići u zastaru? Ako ima, dopustite da vam odgovorim na drugo pitanje i riješim vas svake sumnje sjećanjem na par sličnih slučajeva. Krenimo od 2002. i Ivana Primorca, maloljetnog sina hercegovačkog tajkuna koji je bez vozačke dozvole na nogostupu uz pješački prijelaz pokosio srednjoškolku Anu Andrijašević te Katu Erceg. Prvotno je dobio samo dvije i pol godine, no naravno da u zatvor nije otišao već se (otac) žalio. Sud mu zatim smanjuje kaznu za 6 mjeseci. Ni to nije bilo dovoljno te se Primorcu ukida kazna uz obrazloženje splitske sutkinje Marije Majić kako se radi o članu ugledne obitelji te se kazna ukida kako bi ga roditelji poslali na školovanje u Luzern u Švicarskoj. Pa ja sam gore prošao jer sam parkirao na zelenu površinu u osječkoj tvrđi pored Old Bridge Puba. Mislite da ne može apsurdnije? U Hrvatskoj ste, idioti.
- godina, sin Željka Žužića (milijunaša i vlasnika trgovačkog centra Solidum) Hrvoje Žužić sa 111 km/h i 2.15 promila u krvi zalijeće se u Opel Corsu te u smrt šalje devetnaestogodišnju djevojčicu Ružicu Pavić. Mali je isti dan pušten iz pritvora, a ovo što neki od vas nazivaju državom je taj slučaj je predalo sudu u Velikoj Gorici gdje kao sutkinja radi njegova vlastita majka. No to još nije sve, na kraju Hrvoje nije odležao kaznu već je pušten na slobodu zbog depresije, primjerenog ponašanja te zato što su roditelji željeli da na vrijeme završi studij Ekonomije. Broj sličnih slučajeva je milijardu, počevši od Jurice Torlaka koji je 2004. na pješačkom pred osnovnom školom divljao motorom i ubio devetogodišnje dijete (isti Torlak koji je narednih 16 godina slobodno dilao, kamatario i maltretirao Split dok posao suda nije junački odradio Filip Zavadlav automatskom puškom), ili primjerice Deni Župan koji je u tatinom BMW-u pokosio petnaestogodišnju Ivonu Srećković s čijim bližnjima sam blizak, pa ću preskočiti nepravde iz ovog slučaja da ih ne provlačim još jednom kroz svu muku. Mogu nastaviti dalje, i obećajem da hoću ukoliko mi itko u komentarima napiše da misli kako slučaj Marina Kameničkog neće završiti zastarom ili oslobađajućom presudom.
Dolazimo i do odgovora na pitanje odakle dvadesetogodišnjem djetetu Mercedes AMG C63 Coupe koji ima preko 500 konja i košta oko 850 000 kuna te starija djevojka na suvozačevom mjestu koju je također ubio. Odgovor je zapravo nastavak onog što sam napisao o tatinim prijateljima i dobrosusjedskim odnosima. Marinov otac prvo je postao električar svom susjedu Ivici Todoriću. Otvaranjem spomenute firme, dolaze do milijunskih poslova s Todorićevim Agrokorom, te se sami na svojim stranicama hvale poslovanjem s prije svega Konzumom i Tiskom, Finom i Adikko Bankom, ali isto tako i tvrtkama kao što su Velpro, Spar, Pevec itd. Za desetak godina na 716 kvadratnih metara u Crikvenici niče prva obiteljska vila, a zatim i Hotel u Novalji. Osim susjeda Todorića, Kamenički je financijer jedne političke stranke. Nikad ne bi pogodili koje pa vam printscreen donacije prilažem u slikama ispod teksta.
Ako niste shvatili, idemo prema sve većim apsurdima Apsurdistana. Marin Kamenički postavljen je za savjetnika uprave radija Enter. Pitate se kako to balavac bez ikakvog radnog iskustva može biti savjetnik ičega? Evo kako. Na trećoj slici Kamenički se nalazi s tatinim prijateljem Ivanom Jurićem Kaćunićem, vlasnikom Radio Dalmacije i direktorom Narodnog radija. Ono desno je Kolinda Grabar-Kitarović, bivša predsjednica istog uglednog društva zbog kojeg je spomenuti Primorac oslobođen pa me izrazito čudi odakle u ovoj priči nepotizam i korupcija.
I za kraj, ukoliko ste mislili da ne možemo jadnije – itekako možemo. Marin Kamenički je bio predsjednik udruge Karlo Klaić čiji je cilj, citiram: “promicanje sigurnosti prometa i prometne kulture te podizanje razine svijesti, odgovornosti i znanja u svrhu smanjenja nepropisnog i rizičnog ponašanja svih sudionika cestovnog prometa s naglaskom na djecu i mlade.” JE-BO-TE! Kakva pozicija za nekog tko jurilicom vozi gotovo 200 km/h na mjestu gdje je ograničenje 50, ubije dvoje ljudi i još mu u krvi nađu THC. Svi vi koji mislite da mu je sljedeća pozicija doggy u zatvoru, naravno da nije. S obzirom na sve napisano vjerojatnije je da će završiti na poziciji ministra prometa nego u zatvoru. Osim ako se na istu prije ne postavi Horvatinčić koji kao četverostruki ubojica u prometu bez odležanog dana u zatvoru naravno ima prednost, unatoč Marinovom bogatom iskustvu savjetnika i predsjednika prometne udruge. Eto dijela onoga zbog čega se ne vjeruje vlastima i sudovima a da ne kažem o zakonu za porijeklo imovine.
