KANDIDATURA ZLATE ĐURĐEVIĆ ZA PREDSJEDNICU VRHOVNOG SUDA UVREDA JE HRVATSKIM GRAĐANIMA I ZDRAVOM RAZUMU

DRUŠTVENE TEME

PRIOPĆENJE

KANDIDATURA ZLATE ĐURĐEVIĆ ZA PREDSJEDNICU VRHOVNOG SUDA UVREDA JE HRVATSKIM GRAĐANIMA I ZDRAVOM RAZUMU

Svjetski gospodarski forum (The World Economic Forum) u analizi neovisnosti pravosuđa smjestio je Hrvatsku na 114. mjesto, od ukupno 137 analiziranih država. Ta činjenica je i međunarodni dokaz onomu čemu su hrvatski građani svjedoci u svakodnevnom životu. A građani svjedoče da sudovi rade za moćne strukture, pri tome hladnokrvno krše zakone, što za posljedicu ima sveopću korupciju, nizak životni standard te odbijanje stranih investitora da ulažu u Hrvatsku.

Za stanje u pravosuđu odgovorne su vlade u zadnjih 20 godina, ali i pojedine društvene skupine kao što je dio akademske zajednice koja iz koristoljublja zanemaruje svoju društvenu odgovornost te služi korumpiranim vladajućim strukturama.

Zlata Đurđević je ogledni primjerak člana akademske zajednice koji je znanstvenu etičnost podredio materijalnom i karijernom koristoljublju, te je time izgubila znanstveni kredibilitet.

Životopis gospođe Đurđević u potpunosti potvrđuje tu žalosnu tezu. Ona je već desetljećima u različitim savjetodavnim odnosima s ministarstvom pravosuđa, Vrhovnim sudom, Ustavnim sudom – upravo institucijama koje su najodgovornije za porazno stanje u hrvatskom pravosuđu. Gospođa Đurđević nije samo poželjni kandidat Zorana Milanovića, već i Andreja Plenkovića.

Vlada Andreja Plenkovića je 2017. kandidirala Zlatu Đurđević kao hrvatsku kandidatkinju za Međunarodni sud pravde. Kandidatura gospođe Đurđević je u međunarodnom natjecanju odbijena, kao što je odbijena i kandidatura njezinog prethodnika Ive Josipovića.

Naime, imati titulu uglednog pravnika u Hrvatskoj znači biti odbijen za bilo kakvu funkciju u međunarodnim krugovima, jer to su dva nespojiva vrijednosno-profesionalna pogleda.

Netko tko zbog političkih ili bilo kojih drugih interesa zanemari profesionalne i etičke standarde, kao što je gospođa Đurđević u slučaju Perković proglasila teški oblik ubojstva zastarom bez da tu zastaru vjerodostojno obrazloži, ne može imati dobru reputaciju u međunarodnim krugovima, i profesionalno je u potpunosti kompromitiran.

Čin da je Vlada Andreja Plenkovića kandidirala Zlatu Đurđević 2017. godine, četiri godine nakon njezinog sramotnog nastupa u slučaju Perković, nedvojbeno potvrđuje da je svađa Milanovića i Plenkovića besadržajna te da je riječ isključivo o borbi za što većim utjecajem na pravosuđe, a ne za promjenama koje su u pravosuđu toliko nužne.

I Plenkoviću, i Milanoviću, i ostalim moćnicima hrvatske politike kontrolirano pravosuđe je preduvjet njihova opstanka. Lista dubioznih korupcionaških skandala, kako Milanovića tako i Plenkovića, je jako duga. Funkcionalno pravosuđe bi rasvijetlilo takve afere, te taj dvojac ne bi bio u političkom životu.

Zato je osoba Zlate Đurđević idealna za vladajuće strukture, ali i onu vladajuću duboku državu kojoj je stalo da se Đurđević imenuje predsjednicom Vrhovnog suda.

U svrhu obrane lika i djela Zlate Đurđević, Odjel za pravne znanosti HAZU-a organizirao je Okrugli stol te ju je prikazivao kao uglednu znanstvenicu. Glavni organizator tog skupa je akademik Jakša Barbić koji u svom životopisu navodi da je bio predsjednik Udruženja pravnika privrede u Jugoslaviji i da je autor privatizacijskog zakona početkom devedesetih. Inače, prema tom zakonu banke su izuzete iz privatizacijskog procesa, a gospodin Barbić je imenovan članom Nadzornog odbora Zagrebačke banke, čiji je član bio 20 godina.

Gospodin Barbić je svojedobno organizirao sličan Okrugli stol, i to na temu „borbe protiv korupcije“, na kojemu je glavni govornik bio tadašnji uglednik dr. Ivo Sanader.

A da su Barbić i Zlata Đurđević iz istog miljea govori činjenica da je Vlada za arbitra pri arbitraži s MOL-om odredila upravo Barbića, a Zlatu Đurđević za pravnu savjetnicu. Rezultat njihova rada je da je Hrvatska izgubila arbitražu, a hrvatski su građani rad Barbića i Đurđević platili 270 milijuna kuna.

Poruka je jasna: prema današnjem hrvatskom pravosuđu pobjeđuju uvijek moćnici, a hrvatski građani uvijek gube. Pravno shvaćanje Zlate Đurđević je da se zakoni prilagođavaju potrebi, a ne da se doslovno provode. Javni nastupi Zlate Đurđević su dokaz dvostrukih kriterija na pravna pitanja. Tako u slučaju presude novinarki Slavici Lukić traži sankcioniranje sudaca zbog protuzakonite presude, ali kada sam ju pitala za protuzakonite presude u korist lihvarskih agencija izjavila je kako su suci autonomni u svojemu odlučivanju i da ne mogu odgovarati za presude.

Ocjenu kredibiliteta hrvatskih podobnih pravnika dali su međunarodni pravni krugovi i međunarodna sudišta, ali i ogromna većina hrvatskih građana. Za proces izbora predsjednika Vrhovnog suda vrijedi onaj američki slogan – hrvatski građani u ovoj priči nemaju svog igrača.

Jednakost pred zakonom i funkcionalna vladavina prava osnovne su pretpostavke za hrvatski oporavak i napredak. Svakom hrvatskom građaninu, svakoj demokratski mislećoj osobi kojoj je stalo do hrvatskih i europskih vrijednosti, borba za jednakost i demokratske vrijednosti mora biti prioritet, jer samo na taj način možemo stvoriti pravednu Hrvatsku zadovoljnih građana.

Karolina Vidović Krišto
ZASTUPNICA

  •  
  •  
  •  
  •  

1 razmišljanje na “KANDIDATURA ZLATE ĐURĐEVIĆ ZA PREDSJEDNICU VRHOVNOG SUDA UVREDA JE HRVATSKIM GRAĐANIMA I ZDRAVOM RAZUMU

  1. ZDRAVKO MUSTAČ
    – OD SCHREIBTISCHTÄTERA IZ UDBINE CENTRALE
    DO “NACIONALOVOG” UBOJITOG PERA IZ KPD GLINA

    Hrvatski sabor sutra bi (23.6.2021.) trebao raspravljati o Zlati Đurđević, kandidatkinji predsjednika Zorana Milanovića za predsjednicu Vrhovnog suda, inače poznatoj protivnici donošenja “Lex Perković“ kao nepotrebnog i suvišnog – s argumentacijom da Hrvatska i bez tog zakona ne smije Njemačkoj izručiti udbaše Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

    Proteklih se mjeseci dosta raspravljalo i pisalo o Zlati Đurđević, a ona je opširno govorila o sebi, o svojoj stručnosti i kompetencijama, i odgovarala na većinu pitanja koja su joj postavljana.
    Osim na jedno – kakvu je odgojnu, svjetonazornu i ideološku ulogu na nju imala obiteljska agenda.

    Naime, njen otac Stevo-Stevan, dotepenac (kako bi rekla Mirela Holly) iz nekog sela kod Beograda i umirovljeni pukovnik JNA-vazduhoplovstva, bio je – kako svjedoče njegove kolege – žestoki protivnik Franje Tuđmana, HDZ-a i „ustaške države“, tj. Republike Hrvatske.
    (vidi privitak: dokumentacija o Stevanu-Stevi Đurđeviću)

    O kakvom se kandidatu u slučaju Zlate Đurđević radi možda najbolje govori činjenica da je u zadnje vrijeme, pored Zorana Milanovića i Ante Nobila, njen najglasniji zagovornik Zdravko Mustač koji se trenutno nalazi na izdržavanju kazne doživotnog zatvora u Kaznionici u Glini (zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića).

    Mustač u tjedniku “Nacional” na pune četiri stranice hvali i zagovara Zlatu Đurđević.
    Štoviše, Mustač u istom članku iznosi tvrdnju, odnosno prijeti, da bi se u zatvoru umjesto njega trebali nalaziti bivši predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić i zamjenik predsjednika Vrhovnog suda Marin Mrčela, koji su odobrili njegovo izručenje Njemačkoj.
    (vidi: Zdravko Mustač, „Zašto Zlata Đurđević jest u pravu, a Ivan Turudić nije“, Nacional, Zagreb – 15. lipnja 2021.)

    Uredništvo „Nacionala“ solidalizira se s Mustačem odgovarajućem opremom njegova teksta. Tako jedan međunaslov glasi: „Vrhovni sudac Mrčela – u Strasbourg ili u Remetinac“.
    Iz teksta se može naslutiti kako Mustač smatra da je Mrčela zapravo već jednom nogom u zatvoru, ali se „sprema kidnuti od hrvatskog pravosuđa“ na mjesto predsjednika GRECO-a u Strasbourg.

    NAPOMENA o Kaznionici u Glini:
    Kaznionica u Glini osnovana je 1902. godine kao Kraljevsko zemaljsko popravilište, od 1. siječnja 1947. godine nosi naziv Kazneno-popravni dom za osuđene maloljetnike u kojem je bilo smješteno oko 150 maloljetnika, od 1951. godine nosi naziv Odgojno popravni dom u koji su se smještali maloljetni počinitelji kaznenih djela radi odgoja, a od 1977. godine nosi naziv Dom za preodgoj.
    Za vrijeme Domovinskog rata djelovala je kao Dom za preodgoj Glina sjedište Turopolje, od 1995. godine nosi ime Kazneni zavod u Glini radi izvršavanja kazne zatvora za prvi put osuđene, a od 2002. godine nosi sadašnji naziv – Kaznionica u Glini.
    (vidi: https://mpu.gov.hr/zatvorski-sustav/tijela-zatvorskog-sustava/kaznionice/kaznionica-u-glini/o-kaznionici/7517

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *