Jadran je osiromašen i mogao bi postati pustinja, tvrde talijanski ribari i znanstvenici. Za inćune, koji zajedno sa srdelama čine 30% talijanskog i 80% hrvatskog ulova, “situacija je užasna, nikad nije bila tako dramatična posljednjih desetljeća”, kaže Simone Libralato iz Instituta Nacionalne oceanografije i eksperimentalne geofizike iz Trsta (OGS). Prema Europskom odboru za ribarstvo, plava riba je blizu propasti. Ali i skuše, tune i druge vrste love se izvan održivosti. Od 47 vrsta od gospodarskog interesa, samo 6 nije pretjerano iskorišteno.
Renzo Zennaro, umirovljeni ribar iz Chioggia, sjeća se:
– Do prije deset godina nikad nisam vidio hrvatsku ribarsku brodicu. Danas ih susrećete i u međunarodnim vodama. Problem je što nas je mnogo. Prije ste morem mogli hodati poput Mojsija, koliko je ribe bilo. Mi tršćanski ribari jednom smo ribu mjerili u tonama, a ne u kilogramima – uzvikuje Guido De Grassi iz Trsta.
Sada postoji strategija koju su predložili Libralato i njegovi hrvatski i slovenski kolege. Ideja je iskoristiti prirodnu pokretljivost ribljih resursa: u zaštićenim područjima riba se ponovno naseljava, a odatle se kreće po cijelom području Jadrana. Zasad zaštićena područja prekrivaju samo 1% Jadranskog mora, ali model zaštite daje nadu za oporavak ribljeg fonda.
Dio teksta sa portala Morski .hr
