DOBRO JE ZNATI NEŠTO O ZAKONU

DRUŠTVENE TEME

OVO JE PRAVA STVAR!!!!!DOBRO ČITAJTE!!!!!
Zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan i prvostupanjsko rješenje doneseno je pogrešnom primjenom materijalnog prava.Naime, prema odredbi čl.27. ZPP sud u Republici Hrvatskoj je nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom, a ako u zakonu ili tom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj.O nadležnosti suda u predmetnom sporu s međunarodnim elementom, jer je tuženik strana pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, odlučuje se primjenom Uredbe Vijeća br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (dalje – Uredba) kojom je u čl.76. propisano da je obvezatna u cjelini i neposredno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske unije.Naime, Uredba se primjenjuje na postupke pokrenute nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, što značina postupke pokrenute nakon 1. srpnja 2013. godine, a postupak u ovoj parnici pokrenut je podnošenjem tužbe 4. siječnja 2016. godine.U poglavlju o nadležnosti u predmetu potrošačkih
ugovora (4. odjel) u čl.15. propisano je da se za tužbe iz ugovora koji je osoba, potrošač,zaključilaizvan djelokruga svog zanimanja ili profesije, nadležnost određuje po tom odjelu, i to ako je ugovor zaključen s osobom koja obavlja trgovačkuili profesionalnu djelatnost u državi članici potrošačeva prebivališta ili na bilo koji način upućuje takvu djelatnost na tu državu članicu ili prema više država uključujući tu državu članicu, te ako ugovor ulazi u polje takve djelatnosti (st. 1.c).Konkretni Ugovor o kreditu sklopljen je izvan djelokruga zanimanja ili profesije tužitelja, riječ je o potrošačkom ugovoru, što proizlazi iz ugovorene namjene kredita, a sklopljen je u okviru djelatnosti tuženika koja je upućenana državu članicu prebivališta tužitelja kao potrošača(čl.15. st. 1.c Uredbe).Pored toga, nije u pravu tuženica kada tvrdi da tužitelji nemaju status potrošača i da su Ugovor zaključili za potrebe poslovanja svog trgovačkog društva.Ovo stoga što su kao ugovorna stranka u predmetnom pravnom poslu navedeni tužitelji, a ne njihova tvrtka.Činjenica što su tužitelji kao korisnici kredita sukladno toč.8. Ugovora u obvezi obavještavati kreditora o svim bitnim promjenama svojih materijalnih i pravnih odnosa te u roku od 6 mjeseci nakon dana završetka poslovne godine predočiti ovjereni godišnji obračun posljedica je toga što se na taj način tuženica htjela osigurati da ima relevantna saznanja o solventnosti tužitelja i u slučaju potrebe da može pravovremeno reagirati na odgovarajući način, a ne radi toga što bi sredstva realizirana kreditom bila potrošena za obavljanje djelatnosti tvrtke tužitelja.Prema odredbi čl. 16. Uredbe tužba potrošača protiv druge ugovorne strane može se podićiili pred sudovima države članice na čijem području ta ugovorna stranka ima prebivalište ili pred sudovima državečlanice na čijem području potrošač ima prebivalište.

  •  
  •  
  •  
  •  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *