Do konačne pobjede

DRUŠTVENE TEME

Denis Smajo

  • Naša daljnja borba vodi se na sudovima, ne u Saboru!
  • Imali smo veću štetu nego korist od ulaska našeg zastupnika u Sabor!

Moj osvrt na izbore i neulazak “našeg” dosadašnjeg zastupnika u Sabor:

Nadam se da će ovo biti moj zadnji status i komentar oko politike i zastupnika (osim ako nam i dalje ne bude radio neku štetu). Jednostavno moram pojasniti neke stvari zašto danas slavim ovaj “neuspjeh”. Oduvijek sam gledao isključivo interes svih frankera, a svoje osobne osjećaje sam maksimalno pokušao maknuti sa strane. I koliko god se činilo nekima da je to neki jal ili osveta, svi koji me zaista poznaju znaju da to nije istina i znaju koliki sam zapravo borac za pravdu i pravo i koliko sam spreman ići daleko za tu borbu, pa makar to bilo u potpunosti kontra mojih osobnih interesa. A bilo je takvih puno situacija. Jedan od primjera je konverzija, koju sam direktno pregovarao s Lalovcem i koju sam lako mogao prilagoditi svojoj situaciji, što mi nije ni u jednom trenutku bilo na kraj pameti. Na kraju je konverzija bila meni nepovoljnija od drugih frankera jer sam morao platiti u kešu banci oko tisuću eura. Ali taj osjećaj da si jedan od najzaslužnijih za pomoć 54.000 obitelji, to se ne može platiti ni jednom materijalnom stvari, pa ni novcem. Isto tako, oni koji me poznaju, znaju koliko sam stavio na kocku i sebe i svoju obitelj, ugrozio sam debelo svoju egzistenciju nekoliko puta, o čemu ne smijem u detalje, a sve za pravu stvar, za pravdu. I opet bih.

Dakle, da argumentiram svoje današnje “slavlje”:

  1. Naš problem moramo riješiti na Vrhovnom sudu, preko EU suda, a ne u Saboru RH! Mi smo od Sabora i tadašnje Vlade izborili tri zakonske intervencije. Smanjenje kamatne stope na 3,23%, zamrzavanje tečaja na 6,39 i na kraju Konverzija. I bilo je tu još nekih manjih zakonskih iintervencija i oko drugih zakona gdje su se pojačala naša prava kao potrošača. I zamislite, sve to smo izborili dok nismo imali zastupnika u Saboru. Sve smo doslovno riješili lobiranjem i medijskim pritiscima. U to vrijeme, kako nismo pokazivali interes za ulazak u politiku, puno bolje smo kotirali u medijima, sa svojim znanjem i sposobnostima. Mediji i druge političke stranke nas nisu gledali kao političku prijetnju pa smo lakše dolazili do medija i posredno do svojih ciljeva.
    Naša daljnja borba mora biti usmjerena prema sudovima. Pravo, argumenti i EU sud su na našoj strani što se tiče konverzije koja je pravno nevaljana i koja nije popravila ništetan ugovor, a također na našoj strani su argumenti, pravo i EU sud što se tiče ništetnosti ugovora. Ta dva cilja, nevaljana konverzija (potpuno obeštećenje) i ništetnost ugovora možemo isključivo ostvariti na sudovima, nikako u politici, pogotovo dok su sistemske stranke na vlasti. Te stranke su povezane s korporacijama i bankama, iz tih krugova dolazi puno političkih aktera i nemoguće je očekivati da će takvi ispuniti naše zahtjeve, a koje ćemo ionako izboriti putem sudova. Sva sreća da smo u EU, i zato sam uvjeren da ćemo baš zato postići potpunu pobjedu. Od politike smo dobili i više nego smo očekivali, i tu treba biti realan.
  2. Imali smo veću štetu od ulaska u politiku nego što smo imali koristi. Za ovo snosim i ja dio krivnje jer sam bio uvjeren da ćemo saborsku govornicu i pristup saborskim zastupnicima i medijima puno bolje iskoristiti. Međutim, nisam mogao predvidjeti karakter pojedinaca te da će se neki ljudi okrenuti protiv mene zbog svojih osobnih interesa i novca, a koji je više nego izdašan kad jednom zakoračite u saborsku fotelju. S tom foteljom dolazi plaća od cca 20 tisuća kuna mjesečno, cca 35 tisuća kuna mjesečno na račun stranke za troškove saborskog zastupnika te još neke privilegije kroz naknade u radu saborskih odbora i povjerenstava. Jednostavno sam to zanemario, jer sam u svoju tadašnju ekipu imao potpuno povjerenje. A od kojih je većina njih iznevjerila moje i vaše povjerenje, a sve zbog materijalizma i pohlepe.
    Zašto kažem da smo imali više štete nego koristi? Zato jer sve najvažnije uspjehe smo napravili mi iz udruge, i to prije ulaska u politiku. Dok prave izravne koristi od saborskog mandata nismo imali, ni jedan zakon, ni jednu mjeru. Jedino što je za pohvaliti jesu nastupi Gorana za saborskom govornicom, gdje je on bio kirurški precizan kad je trebalo reći nešto o našoj temi. Govor jasan, artikuliran, glasan, taman po mjeri. Međutim, i tu ne bi bilo na odmet da je bilo malo manje dosadno, jednostavnije i da je bilo malo ljudske dinamike, običnosti, ljudskosti… jer naš problem je problem običnog čovjeka. Ali generalno, ja sam tim nastupima bio prezadovoljan, kao i nastupima u medijima. Ne bi bio ja Denis, kad ne bih rekao istinu, volio ja ili ne volio nekoga. Međutim, ljudi ne znaju da su ti nastupi za govornicom i u medijima samo 10% naše borbe. Veći dio borbe je onaj koji se ne vidi. Lobiranje, kave sa političarima, novinarima, pisanje materijala, istraživanje, prezentiranje to osobama koje su u poziciji odlučivanja, dobri odnosi s tim osobama, dobri odnosi s novinarima, stavljanje na raspolaganje novinarima da se nešto objasni, koliko god to uzelo vremena i energije, iskorištavanje svoje pozicije za što češći izlazak u medije, stvaranje medijskih prilika, performansa, prosvjeda, a sve u našem zajedničkom interesu. Pri tome treba zaboraviti svoje osobne interese, zatomiti svoj ego, staviti se na raspolaganje za sve frankere…. a upravo se to nije dogogodilo. Već obrnuto. Upravo je taj posao, 90% onoga što se ne vidi, bio najveći neuspjeh. Zašto? Zato jer smo poslali krivu osobu u Sabor. Osobu koja nema političku i socijalnu inteligenciju, osobu koja je zbog svoga ega bila spremna riskirati sudbinu svih frankera, osobu koja se svađala s novinarima i sa zastupnicima, a na taj način ta osoba je svađala i sve nas sa drugim zastupnicima i novinarima, čime nam se svima radila izravna šteta. Pokazalo se, po onome što se piše u Jutarnjem i po uzimanju novca iz udruge putem lažnih putnih naloga, da ta osoba nažalost želi i naplatiti svoj “volonterski” rad i svoje “troškove”, pokazalo se da očito naginje financijskim sredstvima, čime je riskirao naše interese i sudbinu, što je na kraju krajeva očito utjecalo i na donošenje odluka u Udruzi Franak i stranki Snaga kad se odlučivalo o bitnim stvarima za frankere. Tu dajem primjer oglednog postupka. Umjesto da “naši” iznesu sve argumente, oni su zbog svog ega izabrali pljuvati po Vrhovnom sudu, gdje su tvrdili da oni ne znaju svoj posao, i to prije donošenja odluke (time izazivaš sudbinu prije same odluke). I što je najviše sramotno, putem odvjetnika na okruglom stolu u Jutarnjem listu su poslali poruku u javnost da je konverzija valjana jer je napravljena po zakonu, čime su između redaka poslali i poruku da je konverzija popravila ništetne odredbe i ništetan ugovor, jer znali su jako dobro da je Ustavni sud rekao da je konverzija retroaktivna (što je i potpuno logično, jer je unazad izmijenila valutu i kamatu). Sve ovo se radilo isključivo zbog sukoba s odvjetnicom koja je dala prijedlog za pokretanje oglednog postupka, a koje je to uradila zbog interesa svojih klijenata, ali i interesa svih nas, što će se kasnije pokazati, kad srušimo onu odluku Vrhovnog suda preko EU i ako treba preko Ustavnog suda. Dakle, sve što smo uspjeli u politici, uspjeli smo kada nismo bili u saboru. Za primjer dajem i ovu predizbornu kampanju. Zastupnik se bavio većinom ideologijom i sporednim stvarima za frankere, a sve kako bi skupio jeftine političke poene za novi mandat, te je čak i vrijeđao druge političke opcije, dok je istovremeno zanemario naš slučaj, pa smo mu mi volonteri morali raditi njegov (plaćeni) posao i tražiti sudsku praksu po EU sudu, a koja nama život znači (dva španjolska slučaja od kojih se u jednom postupku odlučuje 9.7.).
  3. Štetu smo i pretrpjeli jer se “naš” zastupnik zaigrao ideologijama, odnosno temama zbog kojih ga nismo poslali u Sabor. Iako smo svi u udruzi imali veliki razgovor (dogovor) s Goranom prije davanja podrške za ulazak u sabor, i iako je on čvrsto usmeno obećao da se neće baviti ideologijama, i iako je čvrsto obećao da će transparentno davati svim aktivnim članovima informacije o financijama koje bude dobijao iz državnog proračuna, sve to je vrlo brzo izigrao, jer je uspio neke ljude okrenuti iz udruge i stranke na svoju stranu. Pogađate, ti ljudi su se okrenuli u tom smjeru zbog svojih osobnih interesa. I onda, zadnju prepreku za ostvarivanje svojih interesa su odlučili preskočiti i usput uništiti. Ta zadnja prepreka sam bio upravo ja osobno, sa još desetak mojih istomišljenika, koji su znali da je ulazak u ideološke teme i netransparentnost financiranja prvi korak prema prljanju Udruge Franak i miniranju cjelokupnog dosadašnjeg uspjeha. Goran je oduvijek naginjao u ovom slučaju “lijevim” opcijama, i tada, kad je preskočio mene kao zadnju prepreku, podržao moje izbacivanje iz udruge (iako je znao da sam itekako bio koristan za udrugu i članove), te se okrenuo svojim snovima, bavljenju politikom i svaštarenju u političkom prostoru.
    Tim postupcima izravno je napravio štetu svima nama, jer je odgovoran za smanjenje broja i izbacivanje aktivnih članova koji su bili korisni našoj borbi, te je tim postupcima izazvao i podjelu unutar članstva udruge (lijevi/desni), a time je udruga izgubila podršku puno članova, ali i medija. Sve to je nama naštetilo. Najbolji dokaz tome je što nam nitko u Saboru više nije bio dostupan. Svi zastupnici koje sam kontaktirao nisu imali najbolje mišljenje o našem zastupniku, a i bojali su se nešto zauzeti za nas jer ih je redovno tada naš zastupnik napadao da nemaju pojma i da se bave temom koja nije “njihova”, čime je pokušavao monopolizirati temu franak. To mi također nikako nije bilo jasno, zašto tako reagirati, zar nije u interesu svih nas da se svi zastupnici bave našom temom? Međutim, kad uzmete u obzir skupljanje političkih bodova i novu fotelju na 4 godine, onda sve postane puno jasnije.
    A da ne pričam o pristupu medijima. Mnogi novinari su mi javljali koliko je naš predstavnik bio bahat i bezobrazan prema njima. Javljali su mi kako jeftino i bezobrazno pokušava skupljati poene, kako se pretvorio u pravog političara. Sve to novinari vide i kuže, nisu glupi. Time nam je zatvarao vrata u puno medija. Svi dobro znaju da postoje lijevi, centralni i desni mediji. To je javna tajna. Kad zauzmeš neku poziciju u ideologiji, tada ti se jedna ili dvoja vrata od medija zatvaraju. A da ne pričamo o vrijeđanju drugih političkih aktera, čime nam je Aleksić napravio puno neprijatelja. Ti drugi akteri to pamte, i to nikad nećemo moći popraviti. Uvijek sam forsirao političko ideološku neutralnost, jer naši članovi su različitih stajališa i uvjerenja. S tom neutralnošću smo dokazali do ulaska u politiku da nam je isključivo stalo do naših kolektivnih ciljeva. Bili smo nepotkupljivi, uvijek jednaki prema svim političarima i medijima. I kao takvi smo stekli jaki i dobar imidž, svi su nas zbog toga poštivali i cijenili, od političara do medija, što nam je na kraju i dalo vrhunske rezultate. A sve to smo srozali ulaskom u politiku, i to krive osobe, nažalost.

Zaključno:
Dakle, odgovorno tvrdim, imali smo veću štetu nego korist od ovog izleta, nažalost. Propustili smo dobru priliku, i to zato jer smo pogriješili u odabiru osobe za Sabor. Međutim, nije sve tako crno, ovaj “neuspjeh” će udrugu napokon vratiti tamo gdje je i trebala ostati, van aktivnog političkog prostora. Sad će ti pojedini ljudi koji su odluke donosili zbog fotelja i svojih plaća, opet imati priliku pokazati da su u udruzi zbog kolektivnih ciljeva, i da tamo nisu zbog novca. Sad će moći napokon biti pravi volonteri, kao i svi mi drugi. I u tome im želim puno sreće i naravno uspjeha. I zato danas slavim. I nastavljam davati sebe u ovaj projekt, do konačne pobjede. Što se tiče Udruge Franak, oni će od mene uvijek imati vjetar u leđa, naravno ako budu gledali naše zajedničke interese, svih frankera, bez obzira na vjeru, nacionalnost i uvjerenja.

Do konačne pobjede, živjeli!

*napomena: za ovu objavu ne dajem privolu za dijeliti po drugim grupama, ovdje možete komentirati što želite.

  • 11
  •  
  •  
  •  
    11
    Shares

9 razmišljanja na “Do konačne pobjede

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *