Detalji povjesti

DRUŠTVENE TEME

Nino Mogorović

Na današnji dan prije 60 godina u Madridu je od posljedica ranjavanja u atentatu koji je na njega, u travnju 1957., izvršio yugoslavenski agent i teže ga tom prilikom ranio, umro Ante Pavelić. Kako bi izbjegao izručenje YUgoslaviji, Pavelić je ilegalno napustio Argentinu te se sklonio u Španjolsku, gdje je dvije godine kasnije umro od posljedica ranjavanja u tom atentatu
Dr. Ante Pavelić je nakon ubojstva Stjepana Radića utemeljio ustaški pokret koji se borio za samostalnu Hrvatsku izvan i protiv bilo kakve YUge. U međunarodnim okolnostima 20 – tih i 30 – ih godina prošlog stoljeća čvrsto se vezao uz kasnije gubitnike DSR i tako hrvatski narod doveo 1945. godine u iznimno težak i pogibeljan položaj, a za što i on sam snosi veliku povijesnu odgovornost. Prije svega jer nije smio iz Hrvatske povući 200.000 vojnika već su oni trebali, u novim političkim okolnostima, nastaviti borbu na tlu Domovine za očuvanje države pa i u suradnji s onim hrvatskim komunistima i antifašistima, koji su bili protiv obnove YUgoslavije.
Britanski agenti su ga izigrali obećavši da će se po okončanju DSR nastaviti rat protiv komunizma i s njim kao saveznikom. To su učinili kako bi njihov čovjek JBT, što lakše obnovio tvorevinu koja je bila u njihovom geostrateškom interesu. Nakon Pavelićeve zapovijedi o povlačenju prema Austriji Titu je bio otvoren put dolaska na vlast bez nekih većih problema, jer je zločinac JBT naredio pogubljenje stotina tisuća hrvatskih, od Britanaca razoružanih, vojnika i civila koji su se također uz vojsku, povlačili prema Austriji.
Povijesna uloga Ante Pavelića i JBT – a je u političkom raspletu , prilikom okončanja DSR, izuzetno pogubna i zločinačka koja je dovela u pitanje čak i za sam biološki opstanak baš kao i nekakvu koliko toliko normalnu budućnost hrvatskog naroda. Upravo zato suvremena hrvatska država se ne može pozivati ni na jednog od ta dva lika i njihovu politiku, već isključivo na Domovinski rat kao jedini temelj samostalne Republike Hrvatske

  • 4
  •  
  •  
  •  
    4
    Shares

1 razmišljanje na “Detalji povjesti

  1. Dana 28. prosinca 1959. u Madridu umire Ante Pavelić, vođa Ustaškoga pokreta i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugoga svjetskog rata.

    Pavelić, Ante, hrvatski političar i odvjetnik (Bradina kraj Konjica, BiH, 14. VII. 1889 – Madrid, 28. XII. 1959). God. 1915. doktorirao je pravo u Zagrebu, potom je bio odvjetnik. Zarana se pridružio Hrvatskoj stranci prava (HSP), bio je stranački tajnik te 1920-ih najistaknutiji njezin predstavnik. Na izborima 1927. kao predstavnik HSP-a i Hrvatskoga bloka bio je izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS te je u skupštinskim istupima otvoreno zastupao zamisao o stvaranju neovisne Hrvatske.

    Nakon atentata na S. Radića i hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini (1928) pristupio je klubu Seljačko-demokratske koalicije (SDK), podupirući pritom zamisao o stvaranju organizacije Hrvatski domobran, koja je uz legalnu kulturnu i tjelovježbenu djelatnost trebala djelovati i kao legalna paravojna skupina.

    Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature napustio je zemlju i otišao u Austriju, a u travnju 1929. boravio je u Bugarskoj, gdje je uspostavio bliske veze s VMRO-om i potpisao Sofijsku deklaraciju (20. IV. 1929). Zbog toga su ga jugoslavenske vlasti u srpnju 1929. osudile na smrt.

    Od proljeća 1929. živio u Italiji, gdje je djelovao sve do uspostave NDH. God. 1930. utemeljio je Ustašu, hrvatsku revolucionarnu organizaciju (UHRO), koja je djelovala na razbijanju Jugoslavije i uspostavi neovisne Hrvatske. Od 1931. UHRO je osnivao vojne logore za obuku u Italiji i Madžarskoj. Ubrzo potom postao je Pavelić poglavnikom UHRO-a.

    U rujnu 1932. sudjelovao je u organiziranju oružanoga geriljskoga prepada u Lici (velebitski ustanak), a u jesen 1934. u pripremi atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu (9. X. 1934). Nakon tih zbivanja talijanske su ga vlasti zatvorile u Torinu, a 1936–39. bio je interniran u Sieni.

    U Hrvatsku se vratio u travnju 1941., neposredno nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, te preuzeo vlast kao poglavnik ustaškoga pokreta i novostvorene države. Prvu državnu vladu imenovao je 16. IV. 1941.

    Tijekom 1942. je sazvao zasjedanje Hrvatskoga državnoga sabora i dopustio uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve. Tijekom 1943. dopustio je vođenje pregovora s predstavnicima HSS-a, koje je prekinuo u listopadu iste godine. Kada su 1944. ministri M. Lorković i A. Vokić željeli NDH prebaciti na stranu Saveznika (tzv. puč Vokić–Lorković) Pavelić ih je dao uhititi, čime je sudbinu NDH trajno vezao uz Treći Reich.

    Početkom svibnja 1945. zapovjedio je povlačenje Hrvatskih oružanih snaga (HOS) prema Austriji, a Zagreb je napustio 6. V. 1945. Nakon njezina gašenja uspostavio je Hrvatski oslobodilački pokret (HOP), koji je predstavljan kao nastavak ratnoga ustaškoga pokreta.

    U travnju 1957. jugoslavenski je agent na njega izvršio atentat i teže ga ranio. Kako bi izbjegao izručenje Jugoslaviji, Pavelić je napustio Argentinu te se sklonio u Španjolskoj, gdje je umro od posljedica ranjavanja u atentatu.

    Izvor: HOP

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *