Čl.65 Ovršnog zakona nije primjenjiv ako se radi o ovrsi za ništetno gdje bi potrošač bio dužan dokazivati štetu

DRUŠTVENE TEME

Čl.65 Ovršnog zakona nije primjenjiv ako se radi o ovrsi za ništetno gdje bi potrošač bio dužan dokazivati štetu

  1. Međutim, obrazlažući drugu pretpostavku iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a (nastanak nenadoknadive štete) prvostupanjski sud nije nacionalni propis (Ovršni zakon) tumačio u duhu prava europske Unije, konkretno, presude Europskog suda u predmetu C-407/18 od 26. lipnja 2019.
  2. U navedenom predmetu sud Europske Unije je, u bitnom, zauzeo shvaćanje prema kojem Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) s gledišta djelotvornosti treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
  3. Nastavno na stav prvostupanjskog suda da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu valja kazati kako je i navedeno u skladu sa utvrđenjima Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C116/13, C-200/13 u kojim se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u 3 Poslovni broj: Gž Ovr-644/2021-2 korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu “a posteriori” u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna. Takva zaštita stoga ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ. 12. Potrebno je navesti kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj U-III-4507/2020, U-III-4508/2020. od 8. lipnja 2021. izrazio stajalište prema kojem je i u ovršnom postupku potrebno u ovakvim situacijama ocjenjivati sadržaj predmetnih ovršnih isprava u okolnostima kada ovršenik ističe prigovore koji se odnose na njihov sadržaj pa je tim prije pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odgodio ovrhu jer je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava temeljem kojih se vodi ovaj ovršni postupak
  4. Stoga je, odlučujući o ovršenikovom prijedlogu za ovrhu propise nacionalnog zakonodavstva iz članka 65. stavak 1. OZ-a valjalo cijeniti u smislu Direktive EEZ te u vezi s tim donesene presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, te utvrditi kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno članku 65. stavak 1. OZ-a.
  5. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja. U Splitu 23. studenog 2021. Sudac: Miho Mratović, v. r.

Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a Poslovni broj: Gž Ovr-644/2021-2 R E P U B L I K A H R V A T S K A R J E Š E N J E Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja: E. M.. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici V. K. temeljem generalne punomoći, protiv ovršenika: N. M., M., OIB: …, zastupana po punomoćniku S. C., odvjetniku iz M., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-177/2019 od 5. listopada 2021., 23. studenog 2021.,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba ovršenika kao osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-177/2019 od 5. listopada 2021. na način da se rješava: “Odgađa se provedba ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-425/2018 od 12. studenog 2020. do pravomoćnog okončanja postupka P-120/2020 po tužbi ovdje ovršenika N. M. protiv A. B. d.d. Z., radi ništetnosti ugovora o kreditu koji je osnov rješenja o ovrsi u ovom ovršnom predmetu.” Obrazloženje 1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe kao neosnovan.

  1. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 70/19), u vezi s člankom 381. ZPP, a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje: OZ), predlažući žalbu usvojiti te pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti. 2 Poslovni broj: Gž Ovr-644/2021-2 3. Na žalbu nije odgovoreno. 4. Žalba je osnovana. 5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga koji su navedeni žalbom ovrhovoditelja, i onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti u pogledu zakonom propisanih bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pravilne primjene materijalnog prava kako je to propisano člankom 365. stavak 2. ZPP, u vezi članka 21. stavka 1. OZ te je utvrđeno kako je ono doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava. 6. Prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio nakon što je utvrdio kako je ovršenik protiv javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha (ugovora o kreditu) podnijela tužbu za utvrđenje njene ništavosti (članak 65. stavak 1. točka 4. OZ-a), ali da nije ispunio drugu (subjektivnu) pretpostavku iz odredbe članka 65. stavka 1. Oz-a, odnosno da nije učinila izvjesnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kao niti u čemu bi se konkretna šteta sastojala. 7. Sukladno odredbi članka 65. OZ sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ili da je odgoda ovrhe potrebita da bi se spriječilo nasilje uz kumulativno ispunjenje i neke od ostalih pretpostavki iz točke 1.- 10. stavka 1. navedenog članka. 8. Obzirom da je ovršenik protiv ovršne isprave (javnobilježničkog akta ugovora o kreditu) na temelju kojeg je određena ovrha u ovom predmetu podnio tužbu za utvrđenje ništetnosti, time je ispunjena prva pretpostavka za odgodu ovrhe iz članka 65. stavak 1. točka 4. OZ.
  2. Međutim, obrazlažući drugu pretpostavku iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a (nastanak nenadoknadive štete) prvostupanjski sud nije nacionalni propis (Ovršni zakon) tumačio u duhu prava europske Unije, konkretno, presude Europskog suda u predmetu C-407/18 od 26. lipnja 2019. 10. U navedenom predmetu sud Europske Unije je, u bitnom, zauzeo shvaćanje prema kojem Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) s gledišta djelotvornosti treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. 11. Nastavno na stav prvostupanjskog suda da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu valja kazati kako je i navedeno u skladu sa utvrđenjima Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C116/13, C-200/13 u kojim se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u 3 Poslovni broj: Gž Ovr-644/2021-2 korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu “a posteriori” u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna. Takva zaštita stoga ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ. 12. Potrebno je navesti kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj U-III-4507/2020, U-III-4508/2020. od 8. lipnja 2021. izrazio stajalište prema kojem je i u ovršnom postupku potrebno u ovakvim situacijama ocjenjivati sadržaj predmetnih ovršnih isprava u okolnostima kada ovršenik ističe prigovore koji se odnose na njihov sadržaj pa je tim prije pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odgodio ovrhu jer je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava temeljem kojih se vodi ovaj ovršni postupak 13. Stoga je, odlučujući o ovršenikovom prijedlogu za ovrhu propise nacionalnog zakonodavstva iz članka 65. stavak 1. OZ-a valjalo cijeniti u smislu Direktive EEZ te u vezi s tim donesene presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, te utvrditi kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno članku 65. stavak 1. OZ-a. 14. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja. U Splitu 23. studenog 2021. Sudac: Miho Mratović, v. r.
    https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/decisionPdf?id=090216ba80c8e6b7
  3. Sa Facebook stranice ništetna kamata ništetan ugovor

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)