Branko Borković Mladi jastreb

Damir Radnić

Životopis Branko Borković Mladi jastreb!

Iako velika većina normalnih i poštenih branitelja kao i građana RH kandidaturu Branka Borkovića Mladog jastreba za ministra branitelja, od strane više vukovarskih branitelja, zapovjednika i udruga iz Domovinskog rata, prihvaća s veseljem i zadovoljstvom, postoji jedan manji broj branitelja (dali uopće branitelja!!?) koji od toga trenutka siju nevjerojatnu količinu mržnje i laži o njemu.
Pa stoga prvi put njegov životopis predstavljam javno, osobito zato jer je jako puno toga što je on osobno ili sa suradnicima napravio i odradio u ovih 25 godina za sve branitelje ostalo tajna, a itekako zaslužuje biti dostupno i na znanje svima!
Tako da ga oni koji ga cijene cijene još više, a oni koji ga mrze (neki i po zadatku!!?), mrze još i više!

Branko (Josip) Borković Mladi Jastreb – kandidat vukovarskih branitelja za ministra hrvatskih branitelja – životopis

Branko (Josip) Borković rođen je 14.3.1961. u mjestu Prečno, Grad Ivanić -Grad, od majke Dragice rođ. Paljević i oca Franje (oboje pokojni).
Danas je razveden i bez djece.

Osnovnu školu završio je u Posavskim bregima, Grad Ivanić – Grad, godine 1976.
Zrakoplovno tehničku srednju vojnu školu završio je u Rajlovcu kod Sarajeva (VTSVŠ – Rajlovac), godine 1980.
Zrakoplovno tehničku vojnu akademiju završio je također u Rajlovcu kod Sarajeva (VTVA – Rajlovac), godine 1985. čime je stekao titulu diplomiranog inženjera elektrotehnike (elektroničara), VSS.
Služi se njemačkim i engleskim, a učio je i arapski

• 

U jesen 1990. kao časnik JNA (kapetan-satnik) na službi u Zagrebu (Kerestinec) stavlja se na raspolaganje MUP-u RH, odnosno hrvatskim vlastima (putem bliskih obiteljskih veza u strukturama novih vlasti RH), no po dogovoru još neko vrijeme ostaje u JNA.
Sukladno odlukama tadašnjih vlasti RH, početkom srpnja 1991. napušta JNA (raskida radni odnos) te na Tuškancu, u zapovjedništvu ZNG-a RH, potpisuje gardijski ugovor.
Početkom kolovoza postaje dio zapovjedništva ZNG-a u formiranju na mjestu savjetnika za topništvo i protuzračnu obranu.
Nadalje imenovan je načelnikom stožera gardijske brigade u formiranju u Dubrovniku, no to nije realizirano zbog nove zapovijedi, odnosno preuzimanja dužnosti dozapovjednika obrane općine Vukovar krajem kolovoza 1991., a po odluci predsjednika RH, gosp. Franje Tuđmana.
Kamo krajem kolovoza i odlazi zajedno s Milom Dedakovićem koji je postavljen za zapovjednika.
Dolaskom u Vukovar vojnički ustrojava kompletni sustav obrane općine Vukovar.
Početkom listopada 1991., nakon odlaska zapovjednika Dedakovića u Vinkovce na dužnost zapovjednika Operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja, po odluci predsjednika RH gosp. Franje Tuđmana preuzima dužnost zapovjednika općine Vukovar (širi pojam od Grada Vukovara).
Čime postaje posljednji zapovjednik obrane Vukovara.
Nakon okupacije Vukovara, povratkom u Zagreb, po odluci tzv. „Manolićeve komisije“ biva uhićen i zatvoren, bez optužnice i bez suđenja, a nakon mjesec dana pušten je na slobodu!!!
Nakon puštanja na slobodu upućen je u Đakovo na dužnost zapovjednika 124. Vukovarske brigade u osnivanju, što nije realizirano.
Povratkom iz Đakova u Zagreb, u vojarni na Borongaju (u prosincu 1991.) osniva prvu skrb za branitelje Vukovara, a kasnije (u veljači 1992.) tu skrb seli u prostore današnjeg MORH-a, u Stančićevu ulicu, prizemno desno, gdje to postaje skrb za sve pripadnike hrvatske vojske, te postavlja i prvog načelnika skrbi invalida domovinskog rata, vukovarskog branitelja i invalida Dragu Skoku.
Ta skrb koju je utemeljio Branko Borković zapravo je bila temelj današnjeg Ministarstva branitelja (svojim kasnijim prerastanjem u Upravu za skrb i na koncu u Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata).
Za reći je i da su od dosadašnjih pet ministara branitelja čak trojica njih bili branitelji Vukovara, dakle kao vojnici podređeni Branku Borkoviću. Prvi ministar pokojni Juraj Njavro, potom Ivica Pančić i kao zadnji Predrag Matić.
Istovremeno sa osnivanjem skrbi za sve hrvatske branitelje pri MORH-u Branko Borković, tada brigadir HV-a, u vojarni Rakitje pored Zagreba, sa suradnicima ustrojava 204. „A“ brigadu Vukovarskih veterana s kojom u više navrata prolazi razna ratišta na Južnom bojištu (od Kupresa nadalje).

204. „A“ brigada kasnije postaje temelj za osnivanje 5. Gardijske brigade, “Slavonskih sokolova”, pod zapovijedanjem generala Ivana Kapulara.
205. na poziv predsjednika RH gosp. Franje Tuđmana prihvaća dužnost u Glavnom stožeru HV, na mjesto načelnika pješaštva HV-a, na kojoj ostaje do kraja 1995.
     1.10.1996. odlukom predsjednika RH gosp. Franje Tuđmana odlazi u tzv. predsjedničku mirovinu (mirovina za posebne zasluge) sa dužnosti načelnika kopnene vojske HV, u činu brigadira, bez ijednog službeno uručenog odličja i protiv vlastite želje za umirovljenjem!
206. sudjeluje u osnivanje prve Udruge hrvatskih dragovoljaca iz Domovinskog rata, a početkom 1994. utemeljuje krovnu udrugu dragovoljaca iz Domovinskog rata „Udrugu hrvatskih branitelja dragovoljaca iz Domovinskog rata“ (UHBDR).
     18.11.1993. u Nuštru, prvi put nakon okupacije Vukovara, okuplja preživjele vukovarske zapovjednike.
     18.11.1994. u Đakovu, prvi put nakon okupacije Vukovara, okuplja preživjele vukovarske branitelje i zapovjednike, te se svih slijedećih godina zalaže da se taj datum proglasi „Spomen danom na Vukovar“, što se kasnije, odlukom Sabora RH i ostvaruje.
     Surađuje s Haškim tribunalom oko pripreme optužnica protiv agresora na RH (za područje Istočne Slavonije).
     Sudjeluje u mirnoj reintegraciji Hrvatskog Podunavlja u direktnoj komunikaciji s generalom J. P. Kleinom te s njime u više navrata odlazi za Vukovar.

Kao predsjednik UHBDR-a skupa s Vladom RH i Ministarstvom privatizacije sudjeluje u procesu vaučerske privatizacije i formiranju privatnih investicijskih fondova, što je bio prvi generator tržišta kapitala u Hrvatskoj.
Također je tada u ime branitelja ispregovarao s Vladom Zakon o dodjeli 7% dionica svih javnih poduzeća RH braniteljima (do danas su na taj način riješene samo INA i HT), što je kasnije pretvoreno u Fond HB, s čijim načinom rada i osnivanja se nije slagao!
Ispred UHBDR-a 90.-tih godina aktivno sudjeluje u izradi svih zakonskih i podzakonskih akata po pravima hrvatskih branitelja, sve do 2001.

Također ispred UHBDR-a i hrvatskih branitelja sudjeluje u radu Svjetske veteranske federacije (u Parizu, Johannesburgu, Seulu….. ), pa je UHBDR primljen u Svjetsku veteransku federaciju gdje je RH danas uvaženi i poštovani član.
Zadnjih nekoliko godina član je upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja te je bio i član Saborskog odbora za ratne veterane (2007.- 2011.).

Intenzivno se je, preko deset godina, bavio i projektima zaštite prirode te hrvatskih izvornih pasmina u okviru projekta „Natura 2000“.

Trenutno je nezavisni vijećnik u Skupštini Zagrebačke županije.

•