Borovo Selo 2.5.1991.- 2.5.2021.godine

DRUŠTVENE TEME

Zorica Gregurić

Borovo Selo 2.5.1991.- 2.5.2021.godine
NEKA IM JE VJEČNA SLAVA I HVALA!
Ovo su imena ubijenih hrvatskih redarstvenika:
Stipan Bošnjak (1956.)
Antun Grbavac (1961.)
Josip Culej (1966.)
Mladen Šarić (1965.)
Zdenko Perica (1965.)
Zoran Grašić (1969.)
Ivica Vučić (1961.)
Luka Crnković (1970.)
Marinko Petrušić (1966.)
Janko Čović (1965.)
Željko Hrala (1968.)
Mladen Čatić (1971)

Imena ovih ljudi nikada nitko ne smije zaboraviti. Sjećanje na njih nas mora svakodnevno poticati da budemo hrabriji, odlučniji, jedinstveniji i bolji. Samo zajedništvom i samo zajedničkim snagama možemo učiniti ono što nam je svima na srcu, a to je da pravna država djeluje i da počinitelji ovog zločina odgovaraju.

30 godina nema pravde niti bilo kakve kazne odgovornima za Borovo selo. Stevo Culej, brat jednoga od ubijenih podigao je kaznenu prijavu protiv 32 osobe. Do sada je osuđena samo jedna osoba i to na sramotnih 3,5 godine zatvora.

  • 82
  •  
  •  
  •  
    82
    Shares

2 razmišljanja na “Borovo Selo 2.5.1991.- 2.5.2021.godine

  1. [KRIK NEVINE ŽRTVE]

    30 godina prošlo je od krvavog masakra u Borovu selu, a kao da i danas čujem te rafale koji su u smrt odveli 12 mladih života. Neću pisati što se tamo sve događalo jer je to već puno puta pisano i opisano do najsitnijih detalja.

    Danas 30 godina poslije više se ne čuje zvuk rafala ali čuje se krik nepravde, izdaje i licemjerstva. Puno glasnije od svih rafala. Jedan krvnik je osuđen na 3 godine zatvora, samo jedan za 12 mladih policajaca! Nitko više! To boli. Strašno boli.

    Boli me to što zadnjih 20 godina od kada se može obilježavati ovaj strašni zločin slušam iste floskule političara, jeftina obećanja i fraze da krvnici moraju odgovarati za ovaj masakr. Čim komemoracija završi ti isti političari zaborave na te mladiće te se opet za godinu dana pojave i tako u krug. Dokle tako? Dokle ćemo moj hrvatski narode birati takve ljude? Mislim da je dosta, previše smo im dali vremena.

    Svake godine pred obljetnicu se spominje i mauzolej Veselina Šoškoćanina, četnika koji je bio kolovođa u masakru nad policajcima. Sve vlade u zadnjih 20 godina nisu se udostojile maknuti taj mauzolej posvećen zločincu! Ove godine ova nakaradna trgovačka koalicija HDZ-a i SDSS-a ide korak dalje pa će te krvnike nagraditi s 3400 kuna donošenjem Zakona o civilnim žrtvama rata. Da moj narode, tako će biti zbog održavanja trgovačke koalicije sa SDSS-om.

    Umjesto da krvnike strpaju iza rešetaka oni će ih strpati na hrvatski proračun. To što su Pupovac i SDSS uspjeli istrgovati to nitko na svijetu nije uspio. Žrtva će plaćati agresore. To nema nigdje na svijetu. I nije to mala cifra, 3400 kuna i procjenjuje se da će to pravo koristiti između 8000-9000 ljudi. Zastrašujuće! To je Dragana Jeckov rekla u hrvatskom Saboru, a Tomo Medved i cijeli HDZ su bili spuštenih hlača i pognute glave. Zbog opstanka na vlasti HDZ je spreman na sve pa tako i na to da plaćamo agresorske vojnike. Za njih ne postoje nikakve vrijednosti niti svetinje osim stolice i vlasti.

    Nepravda je veća nego ikada i moramo se boriti. Moramo zbog naših nestalih prijatelja i zbog svih nekažnjenih zločina koje su nam agresori počinili.
    Stipo Mlinarić Ćipe

  2. …Sav jad je oslikan u tome što može učiniti čovjek kada prestane biti čovjekom. Stevo Culej podigao je kaznenu prijavu protiv 32 osobe i već godinama se bori za njihovo procesuiranje. Do sada je osuđena samo jedna osoba i to na sramotnih 3,5 godine zatvora.

    Na današnju obljetnicu sjetio sam se “male Anje, kolonašice”, pitam se da li se ona koja je danas živa, zdrava i neometano diše u hrvatskoj državi dok hrvatski sabor odzvanja njenom ekavicom, otišla pokloniti dvanaestorici veličanstvenih ili je još uvijek pod traumom svoje strašne izbjegličke kolone u koju je otišla dobrovoljno svjesna da ide na sigurno i toplo mjesto na kojem joj dlaka s glave neće pasti? Hrvatski redarstvenici nisu bili u koloni, čuvali su leđa jedan drugome, ali ne do toplog i sigurnog mjesta na koje će se vratiti nego do sigurne smrti u koju su otišli. Do dan danas obitelji poginulih nisu dočekale da agresori iz naroda zastupnice SDSS budu procesuirani, nisu dočekali ni da u ime njenog naroda netko osudi velikosrpsku paratvorevinu i da se jasno i glasno ispriča za počinjene zločine. A zašto i bi? Ne stavljaju njihove majke cvijeće na grobove svojih masakriranih sinova i ne dozivaju ih noću. Već 30 godina nema pravde niti bilo kakve kazne za krvnike pokolja u Borovom selu. “Mala Anja” se vratila svojoj kući, a Josip, Stipan, Antun, Mladen, Zdenko, Zoran, Ivica, Luka, Marinko, Janko, Željko i Mladen svojim kućama se nikad nisu vratili, drugi su ih donijeli u sanducima. U čast njihove smrti Borovo selo dobilo je najslavniji spomenik ikad podignut – spomenik narodnom heroju koji je naredio njihovu smrt i masakr – Vukašinu Šoškočaninu. Godine prolaze, vlast se mijenja, a žrtva i agresor izjednačeni su. Za 12 masakriranih redarstvenika vrijeme je stalo. Klanjaju im se i dalje svakog 02.05 u godini na obljetnicu smrti svi predsjednici Republike, sve vlade, svi premijeri, ministri policije i pravosuđa a procesuiran još nije nitko. Kad su u pitanju riječi, njih je uvijek previše a kad su u pitanju djela, ona redovito izostaju. Ali zato spomenik krvniku i dalje stoji …
    Željko Glasnović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *