Ilija Vincetić
Koliko god je Kolinda Grabar Kitarović bez šalabahtera s didaskalija “graciozna” poput slona u dućanu s finim porculanom, toliko su njeni sljedbenici uporni u inzistiranju na nekim “detaljima” iz njenog najprivatnijeg života.
Jedan detalj iz poslovično patetične izjave o “željeznoj zavjesi” (koju su btw Nono i Nonica tkali), interpretacijama, reinterpretacijama, dokazivanjima, … doveli su do toga da se čovjek upita:
- Kako se mlađahna Kolinda našla “s prave strane” željezne zavjese?
- Temeljem čega?
- Kojih kriterija?
- Zapazili su ju dok je pjevala u crkvenom zboru?
- Upoznali na povratku s vjeronauka?
Je li Jugoslavija bila “iza željezne zavjese”?
Kako za koga.
Za neke je bila “raj zemaljski”, a za neke se protezala i ispod “devetog kruga pakla”!!
Za prosječnog Hrvata, Domoljuba, Vjernika je bila i tamnica i umobolnica i grobnica.
No, u kontekstu prigode u kojoj je sintagma “željezna zavjesa” uporabljena, s obzirom na činjenicu da dolazi iz usta “drugog čovjeka NATO-a”, stručnjaka za međunarodne odnose i sigurnost, bilo je za očekivati uporabu te sintagme u smislu koji ne ostavlja dvojbi.
Formalno, Jugoslavija (i SR Hrvatska u njoj) nije bila “iza željezne zavjese”, dok je stvarno bila puno gorem položaju!!
To nam dokazuje usporedba današnjeg stanja u svim zemljama koje su (formalno) bile “iza željezne zavjese” sa stanjem u Lijepoj našoj!
Sve su one provele lustraciju.
Sve one grade demokraciju.
Sve su one (u najvećoj mjeri u kojoj im to okolnosti i međunarodni poredak dopuštaju) suverene države (ili bar tome teže).
Sve one teže uravnoteženom i samoodrživom razvitku gospodarstva.
Sve one ….
A mi?
E baš te razlike, koje će biti vidljive ako ovo usporedite, dati će jasan odgovor na pitanje gdje je tko bio.
