Svrha i istinski cilj Oluje

DRUŠTVENE TEME

Nino Mogorović

Svrha i istinski cilj akcije »Oluja« bili su oslobađanje okupiranoga hrvatskog teritorija i uspostava ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske na prostoru koji se pod okupacijom nalazio pune četiri godine. Na okupiranom su području srpske paravojne snage i snage YUgoslavenske narodne armije provodile velikosrpsku osvajačku i zločinačku politiku svog tadašnjeg “vožda” Slobodana Miloševića, etnički čisteći okupirane prostore od hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva. Uz to, s okupiranih su prostora Republike Hrvatske srpske snage organizirale i vršile sustavnu agresiju usmjerenu prema slobodnim i oslobođenim dijelovima naše države kao i susjedne Bosne i Hercegovine. Krajnji cilj srpske agresije, okupacije i etničkog čišćenja bio je stvaranje Velike Srbije. Vojno-redarstvena akcija »Oluja« bila je upravo zbog toga opravdana, nužna i pravedna ratna operacija. Republika Hrvatska odlučila je provesti »Oluju« tek onog trenutka kad su iscrpljene doslovce sve mogućnosti mirne reintegracije okupiranih područja u ustavni, prometni, gospodarski i društveni poredak Republike Hrvatske.
VRO »Oluja« pripremljena je i provedena uz poštivanje svih odredbi međunarodnoga ratnog, humanitarnog i civilnog prava i uz poštivanje svih međunarodno prihvaćenih obveza Republike Hrvatske. Na sam dan početka »Oluje« Republika Hrvatska je posebnim pismom precizno obavijestila Vijeće sigurnosti o suštinskim razlozima i ciljevima operacije: uspostava vladavine prava, ustavnog poretka i vojne sigurnosti u RH te pružanje vojne podrške obrani Bihaća (u to doba Zaštićene zone UN). U pismu se spominju i drugi legitimni razlozi za akciju: propast pregovora na Međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, zajednička ofenziva bosanskih i hrvatskih Srba na Bihać, obveze RH iz Splitskog sporazuma Tuđman – Izetbegović o zajedničkoj obrani itd.
Promatrana iz suvremene perspektive borbe protiv terorizma, vojno-redarstvena akcija »Oluja« mora se shvatiti, između ostaloga, kao međunarodna, saveznička ratna operacija. Naime, »Oluja« je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća postala izraz dominantne političke volje slobodnog svijeta o nužnosti zaustavljanja velikosrpske osvajačke i agresivne politike i terora koji su provodile srpske regularne i paravojne snage želeći po svaku cijenu stvoriti Veliku Srbiju. Nakon Splitskog sporazuma Izetbegović-Tuđman (22. srpnja 1995. godine) o zajedničkoj obrani Bihaća buduća akcija »Oluja« i formalno je dobila status savezničke akcije. U suštinskom pogledu, ona je to postala znatno ranije, jer su u obavještajnoj, strategijskoj, operativnoj i diplomatskoj pripremi slamanja velikosrpske okupacije i realizaciji »Oluje« sudjelovali predstavnici SAD-a, a hrvatski narod i Republika Hrvatska posebnu zahvalnost duguju tadašnjoj administraciji i vodstvu SAD-a prije svega jer su zaštitili legitimno pravo RH na vračanje svog okupiranog teritorija u ustavno pravni poredak države.
Ovo su neki od stavova iza kojih je još 2006. službeno stao Hrvatski Sabor. Dakle to je bilo u vrijeme vladavine notornog Ive Sanadera koji je bio također nacionalni veleizdajnik, ratni profiter i dezerter. No, čak i takav lik nije smio dozvoliti pljuvanje, negiranje osloboditeljskog karaktera i optuživanja VRO Oluja da je bila isključivo u funkciji etničkog čišćenja Hrvatske od Srba iako se ona odvila tek s minimalnim srpskim kolateralnim žrtvama u toj operaciji i neposredno nakon nje. Odlazak Srba iz oslobođenih dijelova RH nije nikakva njihova žrtva već isključivo njihov dragovoljni odabir.
Ovo što danas radi oryunaš i bivši vojni dezerter Plenković, višestruko nadmašuje i samog Ivu Sanadera s aspekta nacionalne veleizdaje, a što je bilo do njegovog dolaska na čelo HDZ – a i države isključeno i nezamislivo.

  • 24
  •  
  •  
  •  
    24
    Shares

2 razmišljanja na “Svrha i istinski cilj Oluje

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *