Stipo Mlinarić Ćipe:Ponos nije na prodaju

DRUŠTVENE TEME

Stipo Mlinarić Ćipe

[PONOS NIJE NA PRODAJU]

Kao hrvatski branitelj koji je pod izravnim zapovijedanjem generala Blage Zadre u obrani grada Vukovara iskusio sve strahote rata, s osobitim emocijama svake godine proživljavam proslavu vojnoredarstvene akcije Oluja. Jer to je najčasnija vojna pobjeda u povijesti Hrvatskog ratovanja, koja je opravdala sve naše žrtve i stradanja. Jer se u njoj rodila oslobođena Hrvatska.

Kao Vukovarac i logoraš, zbog svega onoga što sam proživio tijekom devet mjeseci logoraškog mučenja, u proslavi Oluje likujem na osobit način. Tada sebi ne dopuštam sjećanje na ono negativno, hoću biti radostan, sretan, ponosan.
Iako sam bivši logoraš koji na srcu nosi devetomjesečna mučenja i torture, tijekom proslave Oluje, zbog onoga što ona znači, sebi ne dopuštam sjećanje na ono negativno, nego hoću biti radostan, sretan, ponosan.

No, razne vijesti kojima nas bombardiraju u zadnje vrijeme nekako na silu su me ponovno vratile izravno u logor. Ponovno se nekome pokoravamo, nekom se pravdamo za najpravedniju stvar koju smo izveli kroz našu povijest. U logoru je bila najstrašnija komanda: “Glavu dolje ruke na leđa” kojoj smo se morali pokoravati, jer bi se time lišavali svoga ponosa i svoje snage. „Glavu dole“ je značilo: ne smijete imati nade, vjere u sebe, ponosa, dostojanstva… Morate se sramiti, osjećati poraženo, krivo, pogrešno… A dio komande „ruke na leđa“ je značilo: morate se sami odreći svojih snaga, svoje moći, sami sebe učiniti bezopasnim; sami sebe potlačiti.

Još sam u logoru shvatio da upravo ta komanda najbolje opisuje srbijansku politiku spram Hrvatskog naroda cijelo jedno stoljeće. Kad sam izlazio iz logora, pomislio sam da je s njom konačno gotovo. No, ipak je ovih dana opet sretoh. Ono što se meni „komandiralo“ u logorima, danas se komandira hrvatskoj vladi. A preko nje, opet svom hrvatskom narodu.

Moram na žalost ukazati na činjenicu da je jedan dio te komande ova vlada već ispoštovala još prije par tjedana, i da je sama sebi već stavila ruke na leđa. To je učinila pristajući na ovakvu vladajuću koaliciju, i time se lišila svoje snage i moći koja će joj nedostajati u svakom državničkom nastupu prema Srbiji s kojom još ima itekako puno neraščišćenih računa. Tu su: potraga za nestalima, ratna odšteta, pitanje prava Hrvata u Vojvodini, itd. U sve te odnose Hrvatska vlada će iduće četiri godine ulaziti sputavši samu sebe: s rukama na leđima.

A onda smo eto nedavno, pristali i na preostali dio komande: Na ono „glavo dole…“
Dakle, našim herojima je zapovjeđeno:

  • „Glavu dole, hrvatski branitelju, ne smiješ biti ponosan na svoju čast!“
  • „Glavu dole hrvatska Vlado, ne smiješ služiti svome narodu, nego tuđinu!“
  • „Glavu dole Hrvatski narode, Oluju ne smiješ smatrati slavnom pobjedom!“
    To „Glavu dole“ je ono što nam se i nekidan dogodilo u mjestu Srb, to je ono što nam se događa na Jazovki, to je ono što nam se treba dogoditi nametanjem ćirilice u Vukovaru, To je ono što nam se pokušava nametnuti i u Danu sjećanja; i to je ono što nam se nameće evo i sad u proslavi Oluje. Baš one najslavnije pobjede kao krune svih pobjeda za slobodu Hrvatske.

Ovo se nikako, nikako i nikako nije smjelo dogoditi. Ovo nikada, nikada, i nikada sebi ne bi napravila ni jedna država na svijetu. Ovo je strašna greška.

  • 457
  •  
  •  
  •  
    457
    Shares

2 razmišljanja na “Stipo Mlinarić Ćipe:Ponos nije na prodaju

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *