Po EU Sudu ugovori u CHF i RBA zadruga nisu dobri ni za guzicu obrisati

DRUŠTVENE TEME

Denis Smajo

VELIKA POBJEDA NA EU SUDU!!!!

SUD EU:

  • NAKNADA ZA OBRADU KREDITA JE NIŠTETNA!
  • PREBACIVANJE TROŠKOVA ZASNIVANJA/SKIDANJA HIPOTEKE NA POTROŠAČA NEZAKONITO JE!
  • ZASTARA POČINJE TEĆI UTVRĐENJEM NIŠTETNOSTI, A NE POTPISIVANJEM UGOVORA O KREDITU!
  • POTROŠAČ NE SMIJE PLAĆATI DIO SUDSKIH TROŠKOVA I KAD NIJE USPIO 100% U RESTITUCIJI!

Detaljnije:

Eu sud donio je bitnu presudu u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 te praktički u jednoj presudi donio nekoliko vrhunskih odluka. Naime, postavljeno je ukupno 15 prethodnih pitanja od strane španjolskih sudova u dva postupka, koje je EU sud spojio u jedan postupak te na sva prethodna pitanja odgovorio kroz pet točaka koje ću malo pojednostavniti svojim rječnikom. Pa tako Sud EU u ovoj presudi kaže sljedeće:

  1. Ugovorna odreba kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za odobrenje kredita (ulazna naknada) je nepoštena i ništetna ako banka ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. U tom slučaju smatra se da takva odredba stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu potrošača i u suprotnosti sa načelom dobre vjere.
  2. Ugovorna odredba kojom se nalaže potrošaču plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke nepoštena je i ništetna. U slučaju tužbe potrošača nacionalni sud mora dosuditi povrat takvih troškova potrošaču jer u našem zakonu nije striktno navedeno da takve troškove (ili dio troška) zasnivanja i brisanja hipoteke plaća potrošač.
  3. Bez obzira što ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi i naknadi zasnivanja/brisanja hipoteke nisu bitne odredbe u ugovoru, takve ugovorne odredbe moraju biti jasne i razumljive, odnosno transparentne. I bez obzira što nisu bitne odredbe u ugovoru, nacionalni sud ih, po zahtjevu potrošača, mora testirati na poštenost, odnosno mora provjeriti jasnoću i razumljivost takvih ugovornih odredbi.
  4. Zastara počinje teći tek nakon što se utvrdi da je neka ugovorna odredba ništetna jer bi u suprotnom potrošaču praktički bilo nemoguće ostvariti restituciju. Ovo samo potvrđuje da je stajalište našeg Vrhovnog suda iz siječnja ove godine potpuno ispravno. Podsjećam, naš Vrhovni sud je 30. siječnja ove godine promijenio svoj stav o zastari kad se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi ili ništetnom ugovoru. Po novom stavu, zastara je 5 godina, ali koja počinje teći od dana pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, što praktički znači da zastara ne postoji.
  5. Vrlo bitna i sjajna odluka, EU sud kaže da nije u skladu sa EU pravom da ako je potrošač na sudu uspio dokazati ništetnost ugovorne odredbe/ugovora da plaća dio troškova u tom postupku u odnosu na matematičku uspješnost u tužbi, jer takva sudska praksa stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.
    (Na primjer, recimo da vi tužite ništetnost kamate i valutne klauzule i tražite 100.000 kuna preplaćenih kamata i preplaćenog tečaja. I vi uspijete u tužbi u utvrđenju ništetnosti kamate i valutne klauzule, ali ne uspijete dobiti iz nekog razloga sav novac, već možda 90.000 kn (recimo da je krivo vještak nešto izračunao u preliminarnom vještačenju). U tom slučaju EU sud smatra da ste vi u tužbi uspjeli 100% i da vi ne smijete plaćati dio sudskih troškova, već sve troškove sudskog postupka mora platiti banka.)

To je to, za kraj stavljam link presude i citat glavnog dijela presude:

http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?docid=228668&mode=req&pageIndex=2&dir=&occ=first&part=1&text=&doclang=HR&cid=9747686

“Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:

  1. Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.
  2. Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može odrediti da je ona njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.
  3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.
  4. Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačevog prava na zahtijevanje takvog povrata.
  5. Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.”
  • 112
  •  
  •  
  •  
    112
    Shares

2 razmišljanja na “Po EU Sudu ugovori u CHF i RBA zadruga nisu dobri ni za guzicu obrisati

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *