Pater Ike Mandurić:Bolno sam žalostan, i tuga me ne prolazi. Osjećam se poniženo, prodano, izdano.

DRUŠTVENE TEME
Pater Ike Manduric

Bolno sam žalostan, i tuga me ne prolazi. Osjećam se poniženo, prodano, izdano.

Većinu u Saboru skovati s manjincima čijih osam mandata po glasovima ima težinu tek dva mandata, koje im je hrvatski narod dobrohotno darovao kako bi se čuo njihov glas. Ali ne da bi oni tim glasovima poklopili taj isti narod.

Nekad sam, kao dijete, ovako teško proživljavao neke nepravde u sportu. Ali to svedeš na nižu razinu i prekrižiš. Ali kako Hrvatsku svesti na nižu razinu? Kako mater svesti na manje važno?

Nakon svih onih krvavih Vukovara, nestalih vitezova i junaka, proživljenih strahova, podmetanja, nenaplaćenih i nepronađenih kostiju, neutješenih udovica i matera…

Kako, kako?

Ne želim uspješnu, moćnu i bogatu Hrvatsku bez duše.
Otpišite me odmah!
Šta će mi takva?
Ne želim sigurnost i stabilnost bez identiteta.
Ne želim ugled i reputaciju bez pijeteta prema svetim žrtvama branitelja.
Ne želim Hrvatsku bez svetinja.
Ne želim neku Hrvatsku koja se udaljila od sebe i svoje duše.
Ne želim trgovinu dostojanstvom, legitimitetom, svime i svačim.
Ne želim uspjeh u prvom planu.
Ne želim Hrvatsku skrojenu bez mene i nas.
Ne želim neku drugu Hrvatsku.
Ne želim Hrvatsku koja me ne treba,
ni moje branitelje,
ni moje domoljube,
ni moje mlade
ni moje zanesenjake,
ni moju braću svećenike…
Neću takvu Hrvatsku,
što će mi? – Jer takva, to nije Hrvatska.

Ja hoću onu Hrvatsku što istječe iz duše duša,
Iz krvi branitelja,
snivana u sjeni spomenika,
čitana u pričama heroja
učena od svjedoka,
plakana od boli s trpećima.
pjevana u ljubavi i srcu
Onu što me zarobila i neće da me pusti…

Neću ja gotovu Hrvatsku, da mi je ko mrtvaca s celofanom dovezu,
Hoću domaću, našu, s dušom. Onu živu, što diše, živi, osjeća… onu iz mog, iz našega srca.
Jer sve drugo ona nije.
A ovo je.

Pa, ako mi i ne date onu moju,
Ako mi je otimate, skivate i ne date,
NIšta!
Ne bojim se ja.
Samo će i dalje ostati u krletki ljubavi, i čekati nove sanjare,
i nova obećanja,
i nove prisege dane nad suzama očeva….

Uostalom, možda to i je ona – ona kojoj se ne da biti…
Ah, ta Hrvatska…
Krvatska..
Krvava…
Baš si ko ni jedna…

O, ti Hrvatska…
Zašto si, iako si uvijek tu,
zašto si ipak tako tako daleko…

  • 12
  •  
  •  
  •  
    12
    Shares

10 razmišljanja na “Pater Ike Mandurić:Bolno sam žalostan, i tuga me ne prolazi. Osjećam se poniženo, prodano, izdano.

  1. Vinko Buretić
    ikona značke
    Ja tvrdim od uspostave višestranačja da su se komunisti kamuflirali u neke druge strankem da bi mogle kao nekomunisti i dalje voditi komunističku tj. protudemokratsku i protuhrvatsku politiku. Tako imamo IDS kao regionalnu stranku koje prikriva svoj komunizam i protuhrvatstvo. Isti je slučaj i s PGS-om, i bilo je s nekom strankom u Dalmaciji kojunje vodila neka poznata komunjarka koja Hrvatsku nije mogla ni misliti. To su tek neki primjeri. A naši Hrvati su naivci, neznalice, dopuštaju da ih komunjare svih vrsta vode kroz politiku kao da su ovce. Treba sam ppgledati kakvi su nam školski i visokoškolski programi. Svjesno se zatupljuje mlade kako bi se njima manipuliralo kao sa stokom. A mladi nisu kadri prozrrjeti tu politiku i one koji takvu politiku vode. Zaboga, tamo daleke 50-tih godina znali smo koja ura tuče. Znali smo da je zvanična boljševička politka takva koja ne dopušta alternativu i da moramo javno istupati kako se traži, ali da svojim užim društvima mislimo svojom glavom.Drugim riječima pozivam mlade da se osvjeste. Ne dopustte da drugi s vašim k… mlate po koprivama. Poruka je gruba, ali možda mladi razumiju samo takve poruke.

    U Hrvatskoj je postao politički nemoral nešto što je samo po sebi ne samo dopušteno nego čak i poželjno. Dati etničkim manjincima po zakonu položaj da s 8 zastupnika utječu na državnu politiku , mimo izbornih brezultata, je o osnovi nemoralno ! Hrvati su se s tim pomirili. Kao u doba kad je KP odnosno SK imao ustavno jamstvo da je avangarda (predvodnik) . Ustavom je uspostavljken jedan naopaki aristokratski sustav: gradski su se razbojnici u ime jednakosti i pravde odmetnuki u šume i otplesali sotonski ples gdje su god mogli. To mi Hrvatti još i danas 2020. g. trpimo kaonešto što nam je Bogom dano !

  2. Don Ike je osebujna javna osoba.Šteta je da nije u politici.Politika mu više odgovara od ovog zanimanja duhovno božjeg pastira.Velika je šteta da nema Glasnović a,Esih,Culeja.Baš kad smo pomislili da nema komunista oni odani nekle iziđu u još većem broju.I šta ćemo sad?Možda ne bih bilo loše oformiti stručni tim u vladi RH za prepoznavanje komunista.To bi pomoglo.Obični ljudi ne mogu identificirati komuniste i zato nam se množe.

  3. Pater Mandurić, kasno je. Katoliča crkva nas je ostavila, tada kada je Mesić rekao Bozaniću da mu je grijeh dirati se u politiku. Bozanić mu povjerovao. Sada možete prodati crkve i dati narodu novaca da se mogu bolje snaći kada pobjegnu negdje vani. Jer Muslimani će ih svejedno preuzeti. A vi popovi nam dođite vani pričati o Hrvatskoj. Sram vas bilo luđaci.

  4. Ivo John Masina-Međugorska Gospa dala mi pet čuda

    Bilo je ljeto 1987, Živio sam u Euklid, prvi istočni grad od Clevelanda Ohio USA.
    Čitao sam drugu Vickinu knjigu o Međugorju. Negdje oko polovice knjige pročitao sam – dok se navrši deset godina ukazanja nešto će se dogoditi svi će znati- odmah sam pomislio toče biti
    Hrvatska Neovisna Država.
    Skočio sam i tražio ženu Milka dođi vidjet što je Gospa rekla. Kada sam je pročitao rekao sam toče biti Nezavisna Država Hrvatska .U taj moment dođe Marija Gregov -Mašina-
    Nije ni ušla ja odmah vidi što je Gospe rekla a ona meni ajme.
    Toliko sam se veselio da još tu knjigu nisam pročitao do kraja niti znam gdje je a danas je Listopad 15-2018
    Da bolje zapamtim Lipanj 25. Sveti Ivan Krstitelj moj imendan Lipnja 24 pa još jedan dan. Ali nakon nekog vremena ja zaboravio na ta jedan dan.
    Odmah sam svima govorio što je Gospe rekla i da ču ja onda stati pušiti. Neumorno sam govorio pa bi mi neki rekli onda ćeš se napušit. Kao da to neće nikada biti. Ja bi rekao ja ću se napušiti ali Lipanj 24 1991 Hrvatska će biti Neovisna.
    Listopad 14 1987 na ženin rođendan doselili smo u novu kuću Mentor Ohio šesti grad istočno od Clevelanda
    Toliko sam govorio da će Hrvatska biti neovisna Lipnja 24 1991 da sam mnogima dolazio na živce ali
    Ja nisam mogao stati.
    Došao je dan Lipanj 22 1991 zvao me svećenik Ivan Jurak koji je došao od Slavonije ako ću ga voziti do mog prijatelja sada pokojnog Vinka Logarušića . On je bio u zatvoru u Mičigenu tri sata vožnje od mene. Vinko nije bio kriminalac zatvorili su ga jer je bio veliki domoljub odležao je 13 godina neka mu je pokoj vječni.
    Kada smo išli auto putem 90 kaže velečasni. Kada sam išao prema aeroportu u Zagrebu Tuđman je na radiju rekao da će se Slovenci Proglasiti Neovisnom Lipnja 27 a Hrvatska dan kasnije. Rekao sam mu da će se Hrvatska proglasiti Lipnja 24 jer je Gospa rekla da će se nešto veliko dogodit Lipanj 24. Ali nije mu bilo lako ali isto je ponovio što je Tuđman rekao. Onda ja kažem nije važno što je Tuđman rekao nego što je Gospa rekla. Onda se malo zamislio. Rekao sam mu kada se vrati kući Hrvatska će biti neovisna. Na povratku otišli kod mene nešto pojeli. Bilo je malo vremena za ići u hrvatski dom gdje se održavao neki skup pa smo sjedili vani i politizirali i onda otišli
    Stali smo na pumpnu stanicu da kupim cigareta, trebalo mi je još dvije kutije do utorka. Izvadio sam pet dolara da kupim dvije kutije cigareta, svaka kutija je koštala $1.40 Prodavač mi dadne cigarete na stol i sitniš.
    Dok sam otvorio vrata za u auto pokazao sam cigarete veličasnom i rekao dok ovo popušim Hrvatska će biti Nezavisna. Tek sam onda vidio da imam 3 kutije cigareta umjesto 2 kutije, nije mi bilo jasno.
    Sutradan ponedjeljak prošao je bez nekog značaja.
    Došao je utorak Lipanj 24 puno očekivanja. Stalno na televiziji vijesti CNN dašta drugo. Ništa još, išao na posao nema ništa ni na radiju. Počeli bi raditi od 3 popodne pa do 11-30 navečer. U 5 sati je marenda.
    Bila je jedna prostorija gdje smo imali sastanke tu bi jeli i igrali karata a bila je i televizija. Tko je prvi upali stavi kanal koji hoće, drugi nije mogao dirati jedino ako se svi slože. Išao sam na marendu desetak minuta ranije tako da mogu staviti na lokalne vijesti kanal 5 ako je neka velika svjetska vijest odmah bi rekli i prešli na lokalne vijesti. Nisu ništa rekli što je mene zanimalo. Pomislio sam neće valjda čekati zadnji sat da proglase neovisnu.
    Išao sam zvati sestru Anku Zovko. Pitam ju jeli što čula ona kaže pa sutra je deset godišnjica ukazanja. Ok ajde Bog. Jedva sam uspio poklopiti da ne čuje moj jecaj, ako bi se moglo tako reći. Odmah sam se sjetio treće kutije cigareta, što drugo Gospa mi gurnula još da imam za tri dana. Kakvo jecanje to su bile nekakve eksplozije, znoj, suze koje su bile kao vodopad, Sutra će biti ono što smo očekivali stoljećima. Jedino Što smo imali kratko vrijeme od 1941 do 1945. Da sutra će biti ono o čemu sam razmišljao u prosjeku tri sata dnevno naj manje za 23 godine. Eksplozije mojih usta samo udaraju, srce ne kuca samo pleše udara gore dolje lijevo desno. To je bio moj pravi osobni vatromet uoči Nezavisne Države Hrvatske.
    Bio je jedan stolić i dvije stolice ispod jednih skala pa sam otišao tamo sjesti da sam manje primjetljiv.
    Moj konbizon dugih rukava sav mokar od znoja tako da nisam mogao brisati onaj moj osobni vodopad.
    Da toliko može biti vode u tijelu to je ne moguće.
    Odjednom se sav smirim pogledao na sat točno vrijeme za ići raditi. Pomislio sam kako ću ići ovako mokar raditi, pa idem neka kažu što god tko hoće sutra će Hrvatska biti Neovisna. Iza ćoška je umivaonik operem ruke i lice. Idem onako sav mokar raditi pa neka reknu što god oče. Izađem obiđem drugi ćošak i imam tridesetak koraka do posla. Otprilike dvadeset koraka s lijeve strane su bile police za alat. Iza toga
    je bilo moje radno mjesto. Dok sam bio blizu polica u očima se napravi kao crna kugla, oko nje još vidim, ta kugla se polako širila, ostao sam u mraku i onda više ne znam za sebe.
    Nakon šest sati. Bila je jedna prostorija ograđena pletenom žicom. Kada bi došli naposao tu bi uzeli kombizon i kada bi išli kući tubiga vratili. Kada sam bio lijevom nogom kod tog prozora i desnu počeo dizati vidjevši crni krug u očima i malo svjetla oko njih, polagano se taj krug smanjivo možda je uzelo 2 sekunde dok sam mogao sve vidjeti. Kada sam bacio kmbizon u košaru napravio par koraka naprijed tada sam se sjetio mog mokrog kombinzona. Okrenuo sam se za nazad. Htio sam se vratiti da vidim dali je kombizon još mokar. Ali kao da me nešto okrene nazad. Pomislim dali mi je netko išta rekao, za moj mokar kombizon. Tada vidim da se ne mogu ničega sjetiti te mi misli idu na nešto drugo.
    Otkucao sam kartu i otišao kuci. Vožnja je bila kao i uvijek. Parkiram auto ispred garaže kao i uvijek tako da žena i kćer mogu parkirati u garažu. Otišao sam spavat kao u običajno.
    Srijeda Lipanj 25 Izlazio sam van garaže vrata otvorena lijeva noga do kraja garaže desnu počeo dizati u to isto vrjeme vidim kuglu u očima oko nje vidim i tada se kugla polako smanjivala i nestala. Idem u auto počnem paliti i pomislim kako nisam pogledao vijesti CNN pa se mislim što sam radio da nisam pogledao vijesti pa nisam ništa radio. Običaj mi je bio dignuti se oko 9 sati i ići na posao u 2 sata. Ali sada nemam poima kada ni što. Eto meni Gospa smanjila pola dana da više ne čekam dugo, moglo bi se reći da smo taj jedan dan podijelili.
    Pa ništa čuti ću vijesti na radiju u autu. Bio sam na putu 71 kada sam prošao pokraj centar Klevelanda s lijeve strane nekad poznate željezare republikstil počele su vijesti sa Croatia dalje priča ništa ne ometa radiju a ja nisam ni jedno slovo čuo. Na ulazu tvornice čekao me sada pokojni Marinko Uhoda moj mještanin pita dali sam što čuo. Čuo sam Croatia i ništa drugo. Došao sam na posao I gledao oče li netko išta reći za prošlu noć. Nitko ništa, znači bio sam na poslu. Pa možda nisam bio ni mokar.
    Kad je došlo vrijeme za pauzu otišao sam opet ranije da mogu televiziju staviti na kanal 5. Naj prije sam iz mašine kupio kavu. Dok se kava kuhala uzeo sam kutiju cigareta iz džepa. Tada vidim da je zadnja cigareta . Uzmem cigaretu bacim kutiju zapalim cigaretu i bacim upaljač, jer više mi neće trebati mora da se je Hrvatska proglasila neovisnom . Tada je u Hrvatskoj već bilo 11 sati navečer. Upalim televiziju pušim i čekam. Dok sam pustio zadnji dim i gasio cigaretu u isto vrijeme na televiziji reklo. Hrvatska se proglasila neovisnom. -Croatia proclaim it self independence- Ostao sam mrtav hladan, naj smireniji čovik na svitu.

    Ivo Mašina Listopad 29 2018 Mentor Ohio USA

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *