Obrazloženje zakona kojeg je u proceduru uputio Miro Bulj

DRUŠTVENE TEME

Obrazloženje

Članak 1.

U navedenom članku definira se predmet Zakona na način da se predloženi Zakon primjenjuje na ugovore o kreditima, odnosno druge ugovore definirane u čl. 2. ovog Zakona, sklopljene između dužnika hrvatskog građanina-fizičke osobe, pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i stranog vjerovnika koji nema prebivalište, sjedište niti podružnicu  Republici Hrvatskoj, osim na ugovore koje je kao dužnik sklopila:

– Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave,

– pravna osoba kojoj je na dan sklapanja ugovora vlasnik ili pretežit vlasnik Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave,

– pravna osoba koja je na dan sklapanja ugovora proračunski ili izvanproračunski korisnik državnog proračuna ili proračuna jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave

Isto tako ovaj Zakon se primjenjuje i na druge pravne poslove sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i vjerovnika koji su nastali kao posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu  iz ovog Zakona.

Članak 2.

U predloženom članku pojašnjava se značenje izraza korištenih u prijedlogu Zakona.

Članak 3.

U stavku 1. Definira se da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnom propisima ili moralu društva ništetan. Ugovori o kreditu kojem je ugovorena isključiva primjena prava strane države, i to države sjedišta stranog vjerovnika, sklopljeni između dužnika i vjerovnika su ništetni u cijelosti, jer su protivni moralu društva, i prisilnim propisima, iz razloga što ugovaratelj kao korisnik kredita i slabija ugovorna strana u trenutku sklapanja ugovora ne zna ili ne može znati posljedice obveze koju preuzima

Prema stavku 2. ništetnost se može isticati u odnosu na sve ugovore koji su inicijalno sastavljeni na stranom jeziku različitog od službenog jezika države prebivališta odnosno sjedišta dužnika, te koji sadrže nepoštenu odredbu kojom je ugovorena primjena isključivo stranog prava i to prava države sjedišta stranog vjerovnika, o kojoj odredbi korisnik kredita kao slabija ugovorna strana u trenutku sklapanja ugovora ne zna ili ne može znati posljedice obveze koju preuzima, kao i u slučaju ako dužnik i vjerovnik  nisu izravno pojedinačno pregovarali o pojedinim odredbama ugovora o kreditu prije sklapanja ugovora o kreditu, a da prilikom sklapanja ugovora o kreditu dužniku nisu pružene osnovne informacije koje su potrebne za preuzimanje obveze.

Dužnik ima pravo isticanjem ništetnosti izaći iz ugovornog odnosa ukoliko je ugovor sastavljen na stranom jeziku  i u ugovoru  je ugovorena primjena stranog prava,  i/ili  iz ugovora o kreditu nije jasno i nesporno vidljivo tko je (imenom ,prezimenom i označenom funkcijom) od strane i u ime stranog vjerovnika potpisao ugovor o kreditu, kao i u slučaju kada  Opći uvjeti poslovanja stranog vjerovnika nisu uručeni dužniku, ili ukoliko su uručeni samo na službenom jeziku države sjedišta vjerovnika bez prijevoda na jezik službeni jezik države prebivališta/sjedišta dužnika.

Stavkom 5. se propisuje da ukoliko je dužnik za pregovore i pomoć oko sklapanja ugovora iz čl.1. koristio usluge posrednika, presumira se da dužnik i vjerovnik  nisu izravno pojedinačno pregovarali o pojedinim odredbama ugovora , prije sklapanja ugovora o kreditu, kao niti da prilikom sklapanja ugovora o kreditu dužniku nisu pružene osnovne informacije koje su potrebne za preuzimanje obveze.

Članak 4.

U članku 4 se definira da na na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.            Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, neovisno kada je ugovor sklopljen, odnosno kada je pravni odnos nastao, niti da li je ugovorni odnos u trajanju ili je završen. Nakon pravomoćnog utvrđenja ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

Navedenim člankom se također propisuje da ugovaratelj koji je odgovoran za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, te je dužan stečeno bez osnove vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svake pojedine uplate pa do isplate. Odgovornost ugovaratelja se presumira u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana i to vjerovnik .

Ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, te ne može konvalidirati konverzijom u drugi ugovor, odnosno sklapanjem dodatka ili aneksa tom ništetnom ugovoru.

Članak 5.

Člankom 5. se definira da je  javnobilježnički akt sklopljen na osnovi ili u vezi s ugovorom iz članka 3. ovoga Zakona je ništetan. Ništetan je upis založnog prava u korist vjerovnika kao sredstva osiguranja povrata kredita, koji je izvršen temeljem ništetnog ugovora iz članka 3. ovoga Zakona.  Ništetne su ovršne i vjerodostojne isprave izdane u korist vjerovnika kao sredstva osiguranja povrata kredita koji je u vezi s ništetnim ugovorom iz članka 3. ovoga Zakona. Dužnik, odnosno založni vjerovnik ovlašten je zatražiti brisanje založnog prava i predaju, odnosno vraćanje svih ugovorenih sredstava osiguranja povrata kredita.

Članak 6.

Člankom 6. propisuju se procesne odredbe na način  da u postupku u parnicama pokrenutim temeljem ovog zakona, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja sporova. U postupku u parnicama pokrenutim temeljem ovog zakona rok za odgovor na tužbu je trideset dana.

U sporovima pokrenutim temeljem ovog zakona koje pokreće korisnik kredita, ako zakonom nije određen kraći rok, ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od trideset dana od dana primitka odgovora na tužbu.

U postupku u parnicama pokrenutim temeljem ovog zakona postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u roku od godine od dana podnošenja tužbe.

Članak 7.

Člankom 7. definira se primjena Zakona na postupke u tijek na način da se u parnicama pokrenutim prije stupanja na snagu ovog Zakona postupak pred prvostupanjskim sudom mora se na izričit zahtjev tužitelja vratiti u fazu prethodnog postupka radi objektivne preinake tužbenog zahtjeva u skladu sa pravom tužitelja na postavljanje zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora i zahtjevom za potpunu restituciju temeljem ovog zakona.

Zahtjev za vraćanje postupka u fazu prethodnog postupka tužitelj može postaviti u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, i u tom slučaju sud će dopustiti objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva u smislu ovog članka, neovisno protivi li se tome tuženik. 

U  parnicama koje se nalaze u žalbenom postupku pred drugostupanjskim sudom pa žalbi tužitelja kojem je odbijen zahtjev za ništetnost cijelog ugovora, drugostupanjski sud će po službenoj dužnosti pazeći na ništetnost ugovora, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti pravostupanjskom sudu na ponovno postupanje sukladno odredbama ovog Zakona.

Članak 8.

Člankom 8. definira se primjena Zakona na pravomoćno okončane postupke  na način da se u parnicama radi proglašenja ništetnosti ugovora pravomoćno okončanim prije stupanja na snagu ovog zakona, a koje su dovršene donošenjem presude kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, tužitelj ima pravo u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona postaviti prijedlog za ponavljanje postupka pred prvostupanjskim sudom, temeljem odredaba ovog Zakona i donošenje ovog zakona se smatra dodatnim razlogom, koji je propisan posebnim propisom za ponavljanje postupka pored razloga propisanih u čl.421. i čl. 422.  Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014.).

Prilikom ponavljanja postupka sud će postupati sukladno odredbama ovog Zakona i Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014.)

Članak 9.

Člankom 9. definira se da se po pravomoćnosti presude o utvrđenju ništetnosti ugovora o kreditu, ovršni postupak pokrenut protiv dužnika pred sudom ili pred Financijskom agencijom obustavlja se na prijedlog dužnika.

Članak 10.

Člankom 10. predloženog Zakona propisuje se zaštita od ovrhe na način da ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu, u smislu ovog Zakona, vodi ovršni postupak protiv dužnika koji je podignuo tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja ništetnosti pojedinih nepoštenih odredaba ugovora, sud će, na prijedlog dužnika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugim zakonima propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika.

U tom slučaju ovrhovoditelj ne može uvjetovati odgodu ovrhe davanjem jamčevine.

Prijedlog za odgodu ovrhe dužnik kao ovršenik može zatražiti neovisno o tome je li podnio prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom postupku koji je u tijeku na dan stupanja na snagu ovog Zakona. U tom slučaju sud je dužan donijeti rješenje o odgodi ovrhe u roku petnaest dana od dana zaprimanja prijedloga dužnika za odgodom ovrhe, u smislu ovog Zakona.

Članak 11.

Predloženim člankom 11.  propisuje se da u u slučaju da je prije donošenja ovog Zakona došlo do prodaje nekretnine dužnika vjerovniku po prijedlogu dužnika koji je pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno proglašenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora koje čine bitne sastojke ugovora, sud mora donijeti rješenje o odgodi ovrhe i deložacije iz prodane nekretnine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka za utvrđenje ništetnosti, odnosno djelomične ništetnosti ugovora, u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva za odgodom ovrhe, ne ispitujući pri tome drugim zakonima propisane pretpostavke za odgodu ovrhe.

U roku od osam dana kada presuda o proglašenju ništetnosti ugovora postane pravomoćna, vjerovnik je dužan vratiti pravo vlasništva nekretnine koja je oduzeta dužniku u ovršnom postupku ukoliko je nekretnina i dalje u vlasništvu vjerovnika.

Ukoliko je nekretnina u ovršnom postupku prodana trećoj osobi koja nije znala niti je mogla znati da se vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora, vjerovnik je dužan vratiti dužniku cjelokupni iznos tržišne vrijednosti nekretnine na dan pravomoćnosti presude za ništetnost ugovora o kreditu, umanjen za iznos eventualnog dugovanja prema vjerovniku, koji se odnosi na preostalu razliku iznosa koji je dužnik do dana donošenja presude od vjerovnika primio, i iznosa koji je vratio vjerovniku.

U tom slučaju tržišna vrijednost nekretnine utvrđuje se u parničnom postupku pokrenutim od strane dužnika protiv vjerovnika, radi isplate razlike vrijednosti nekretnine prodane u ovršnom postupku proizašlom iz ništetnog ugovora, a teret troškova procjene snosi vjerovnik kao nesavjesna ugovorna strana koja je kriva za sklapanje ništenog ugovora.

U tom postupku sud će neovisno o izvršenoj uplati predujma od strane vjerovnika, a na teret vjerovnika, provesti vještačenje radi procjene nekretnine.

Postupak radi isplate razlike vrijednosti nekretnine mora biti pravomoćno dovršen u roku jedne godine od podnošenja tužbe.

Dužnik koji pokreće parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu u smislu ovog Zakona, odnosno bilo koji postupak predviđen ovim Zakonom oslobođen je plaćanja sudskih pristojbi.

Članak 12.

Člankom 12. prijedloga Zakona definiraju se posljedice primjene Zakona na način da je svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a vjerovnik je dužan omogućiti dužniku punu restituciju na način predviđen u prethodnim člancima 6.i 7. ovog Zakona,  a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju,  dužna je dati odgovarajuću naknadu u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Vjerovnik, kao nepoštena ugovorna strana koja je u svoje tipizirane obrasce ugovora o kreditu stavljala nepoštene ugovorne odredbe, ima pravo samo na povrat glavnice isplaćene dužniku po osnovi ništetnog ugovora.

Članak 13.

Člankom 13. definira se primjera mjerodavnog prava i to da je za  ugovore u smislu ovoga Zakona, isključivo mjerodavno pravo Republike Hrvatske, a sud će po tužbi za utvrđenje ništetnosti ugovora, ne ispitujući postojanje drugim zakonima propisanih pretpostavki primijeniti ovaj Zakon.

Ovaj Zakon je lex specialis i lex posterior u odnosu na Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16), Zakon o parničnom postupku (NN 53/19, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14), Ovršni zakon (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) , Zakon o sudskim pristojbama , Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – ZOO/91), te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – ZOO/05) te stoga ima prednost u primjeni u odnosu na iste.

Članak 14.

Člankom 14. propisuje se da Zakon ne utječe na dužnikova prava propisana posebnim zakonima ako su ona za njega povoljnija.

Članka 15.

Člankom 15. definira se da ugovori o kreditu  kojem je isključivo ugovorena primjena prava strane države u smislu ovoga Zakona sklopljeni do dana primanja Republike Hrvatske u Europsku Uniju između dužnika sa prebivalištem/sjedištem u Republici HRvatskoj i stranog vjerovnika koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj,  ništetni su od trenutka njihova sklapanja s posljedicama iz. ovoga Zakona.

Članak 16. Predloženim člankom definira se stupanje na snagu Zakona

  •  
  •  
  •  
  •  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *