Naučimo nešto iz povijesti da je ne bi morali ponavljati

DRUŠTVENE TEME

Ivica jularić

Kakav je danas naš odnos prema Hrvatskoj prošlosti o kojoj se u vrijeme dviju jugoslavija nije smjelo javno govoriti i pisati?
Koliko je prostora u glavnim medijima posvećeno Gvozdanskom na 442. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibije svih branitelja ove utvrde 13. siječnja 1578. godine?
Uče li naša djeca o tome što se u Gvozdanskom događalo 1578., 1941. i 1991., tko je i zašto tamo ubijao Hrvate?
Da zaista imamo funkcionalnu državu, ministarstvo kulture obnavljalo bi utvrdu Gvozdansko, a ne titove brodove i spomenike njegovim teroristima. Trebao bi kastel biti obnovljen u spomen na velejunaštvo branitelja Hrvatske Kraljevine i sprječavanje prodora osvajača dalje u smjeru zapada, no sljedbenici komunizma ulažu u ono što je njihovom srcu drago.

Nama Hrvatima, Gvozdansko jest i mora biti ono što je Izraelcima Masada, Amerikancima Alamo, Grcima Termopil, pa bi mladima bilo puno jasnije značenje izraza “Nema predaje”. Iako se sličan događaj zbio i u bitci kod Sigeta 1566. godine njega danas više baštine i štuju Mađari na čijem se tlu odvijala bitka, mada je junačka posada koja se odbijala predati, bila potpuno Hrvatska. Ponovio se takav junački čin i 1945. u bitci za Odžak, a u Domovinskom ratu Vukovar je slijedio taj primjer.
Na koncu, narod koji ne uči iz vlastite povijesti osuđen je ponavljati ju.

  • 2
  •  
  •  
  •  
    2
    Shares

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *