MOŽEMO LI STATI NA KRAJ KORUPCIJI U PRAVOSUĐU, OSOBNIM INTERESIMA JAVNIH I DRŽAVNIH SLUŽBENIKA, MITU….. ?

DRUŠTVENE TEME

Nada Landeka

MOŽEMO LI STATI NA KRAJ KORUPCIJI U PRAVOSUĐU, OSOBNIM INTERESIMA JAVNIH I DRŽAVNIH SLUŽBENIKA, MITU….. ?

MOŽEMO. IMA PROSTORA I MOGUĆNOSTI, OBZIROM NA OPIS KAZNENIH DJELA KOJA SU U NADLEŽNOSTI EUROPSKOG TUŽITELJA

Postojećim tijelima Europske unije, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF), Agenciji Europske unije za suradnju u području kaznenog pravosuđa (Eurojust) i Europskom policijskom uredu (Europol) nedostaju potrebna ovlaštenja za provođenje kaznenih istraga i progon počinitelja kaznenih dijela počinjenih na štetu financijskih interesa Europske unije. Stoga su države članice Europske unije zaključile da im je u borbi protiv počinitelja kaznenih
djela počinjenih na štetu financijskih interesa Europske unije nužna pojačana suradnja osnivanjem neovisnog i visoko specijaliziranog ureda tužiteljstva, čiji će tužitelji provoditi istrage na usklađen način u svim državama članicama sudionica.

Mjesna (teritorijalna) nadležnost EPPO-a određena je člankom 23. Uredbe, pa je tako EPPO i u Hrvatskoj nadležan za kaznena djela iz članka 22. Uredbe:

Za potrebe Direktive (EU) 2015/849 sljedeće aktivnosti, kada se obavljaju namjerno, smatraju se pranjem novca:
(a) konverzija ili prijenos imovine, kada se zna da je ta imovina stečena kriminalnom aktivnošću ili sudjelovanjem u takvoj aktivnosti, u svrhu utaje ili prikrivanja nezakonitog podrijetla imovine ili pomaganja bilo kojoj osobi koja je uključena u provedbu takve aktivnosti u izbjegavanju pravnih posljedica djelovanja te osobe;
(b) utaja ili prikrivanje prave prirode, izvora, lokacije, raspolaganja, kretanja, prava povezanih s vlasništvom ili vlasništvo imovine, kada se zna da je ta imovina stečena kriminalnom aktivnošću ili
sudjelovanjem u takvoj aktivnosti;
(c) stjecanje, posjedovanje ili korištenje imovine, ako se zna, u vrijeme primitka, da je ta imovina stečena kriminalnom aktivnošću ili sudjelovanjem u takvoj aktivnosti;
(d) sudjelovanje, udruživanje radi provedbe, pokušaji provedbe i pomoći, poticanje, pogodovanje i savjetovanje pri provedbi bilo koje od aktivnosti navedenih u točkama (a), (b) i (c).
9 Sukladno s definicijom iz Direktive (EU) 2015/849 (članak 4. stavak 2. a i b), „primanje mita” znači postupanje javnog službenika koji izravno ili putem posrednika traži ili prima bilo kakvu korist za
sebe ili za treću stranu, ili prihvaća obećanje takve koristi, kako bi djelovao ili se suzdržao od djelovanja u skladu sa svojom dužnosti ili pri obavljanju svoje funkcije na način koji šteti ili bi mogao štetiti
financijskim interesima Unije, a „davanje mita” znači postupanje osobe koja obećava, nudi ili daje, izravno ili putem posrednika, bilo kakvu korist javnom službeniku za njega ili za treću stranu, kako
bi djelovao ili se suzdržao od djelovanja u skladu sa svojom dužnosti ili pri obavljanju svoje funkcije na način koji šteti ili bi mogao štetiti financijskim interesima Europske unije.
10 Sukladno s definicijom iz Direktive (EU) 2015/849 (članak 4. stavak 3.) „pronevjera” znači postupanje kojim javni službenik, kojemu je izravno ili neizravno povjereno upravljanje sredstvima ili
imovinom, osigura ili isplati sredstva, prisvoji imovinu ili se njome koristi suprotno svrsi za koju su namijenjeni na bilo koji način, a kojim se nanosi šteta financijskim interesima Unije.

Nadležnost tužiteljstva države članice:

a) ako su u cijelosti ili djelomično počinjena na državnom području jedne ili više država članica,
b) ako ih je počinio državljanin države članice, pod uvjetom da su takva kaznena djela pod nadležnošću države članice kada su počinjena izvan njezina državnog područja, ili
c) ako ih je izvan državnih područja iz točke a) počinila osoba koja je u trenutku počinjenja kaznenog djela podlijegala Pravilniku o osoblju ili Uvjetima zaposlenja, pod uvjetom da su takva kaznena djela pod nadležnošću neke države članice kada su počinjena izvan njezina državnog područja.

Od navedenih pravila postoje i izuzeti.
Naime, EPPO u pravilu neće biti nadležan ako je kaznenim djelima iz članka 22. stavka

  1. Uredbe u vezi članka 3. stavka 3. točke a), b) i c) PIF Direktive prouzročena šteta u iznosu manjem od 10.000,00 eura. Međutim, EPPO će ipak biti nadležan i u takvim slučajevima ako predmet ima posljedice na razini Europske unije zbog kojih je potrebno da EPPO provede istragu ili postoje razlozi za sumnju da su kazneno djelo počinili dužnosnici ili drugi službenici Europske unije ili članovi institucija Europske unije.

Uredba također predviđa izuzetak kada EPPO neće biti nadležan za kaznena djela iz članka 22. Uredbe, te kada će nakon savjetovanja s nadležnim nacionalnim tijelima, predmet bez odgode uputiti tim tijelima, a to je:
a) kada je najviša sankcija predviđena nacionalnim pravom za kazneno djelo iz članka 22. stavka 1. Uredbe jednaka najvišoj sankciji za neodvojivo povezano kazneno djelo iz članka 22. stavka 3. Uredbe ili blaža od nje, osim ako se tim kaznenim djelom
doprinijelo počinjenju kaznenog djela iz članka 22. stavka 1. Uredbe,
b) ako postoji razlog za pretpostavku da nastala šteta ili šteta koja je mogla nastati za financijske interese Europske unije nije veća od štete koja je prouzročena ili bi mogla biti prouzročena drugoj žrtvi.
Međutim, ako je iz nekih razloga EPPO u boljem položaju za provođenje istrage odnosno pokretanje kaznenog progona, uz suglasnost nadležnih nacionalnih tijela, on može postupati i u postupcima za kaznena djela u kojem bi bio isključen iz postupanja zbog ranije navedenih razloga.

Ako EPPO zaključi da se radi o kaznenom djelu iz njegove nadležnosti, pokrenut će postupak ili pokretanjem istrage ili iskorištavanjem prava na preuzimanje progona (right of
evocation). U tom slučaju nadležna nacionalna tijela ne mogu pokrenuti postupak u pogledu istog kažnjivog postupanja.
Dakle, analizom nadležnosti EPPO-a kako je uređena Uredbom, PIF Direktivom te Direktivom 2015/849, proizlazi da će na području Republike Hrvatske EPPO, u pravilu, biti isključivi ovlašteni tužitelj za kaznena djela utaje poreza ili carine iz članaka 256., subvencijske
prijevare iz članka 258., pranja novca iz članka 265., zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291., nezakonitog pogodovanja iz članka 292., primanja mita iz članka 293., davanja mita iz članka 294., zločinačkog udruženja iz članka 328. i počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. Kaznenog zakona, a moguće i za kaznena djela primanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 252., davanja mita u gospodarskom
poslovanju iz članka 253. i zlouporabe u postupku javne nabave iz članka 254. Kaznenog zakona pod uvjetom da su ona počinjena s namjerom prouzročenja štete financijskim interesima
Europske unije.

  •  
  •  
  •  
  •  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *