Manolićeva komisija i njezin rad

DRUŠTVENE TEME

NA DANAŠNJI DAN krenuo je najžešći napad na Vukovar, a Mile Dedaković Jastreb, zapovjednik Operativne grupe Vukovar uputio dramatičan apel prema Zagrebu.

Zbog žestokog napada poslao je zahtjev na više adresa; Predsjedniku Republike, Vlade, Sabora, Glavnom stožeru HV-a.

“Borovo Naselje je u neprijateljskim rukama, osim dijela glavne ulice za koji očekujemo podatak još u toku dana. S obzirom na odnos snaga, smatramo da će i taj posljednji punkt pasti. Sedamdeset posto nepobjedivog Vukovara je u rukama neprijatelja. Imajući u vidu snage i sredstva kojima branitelji Vukovara raspolažu i čime raspolaže neprijatelj, očekujemo da u toku dana ili noći Vukovar doživi sudbinu Borova Naselja.

Snage i sredstva koje ste mi dodijelili za proboj puta i deblokadu puta Vinkovci – Vukovar (jedna brigada ZNG – 800 ljudi, od toga 400 pobjeglo), bez oklopno mehaniziranih jedinica i bez mogućnosti vatrene pripreme i podrške, jer nismo imali granata i mina, bile su dovoljne za politički proboj, ALI NE I ZA VOJNI-STVARNI!
Zahtjevam da spasite živote žena, djece i ranjenika, jer branitelji Vukovara i Operativna grupa nemaju mogućnosti da ih silom zaštite i spase. Također zahtijevam da nam HITNO uputite: uniforme, civilnu odjeću i obuću jer iz Vukovara i Borova Naselja pristižu ljudi, borci tj. oni koji se uspijevaju probiti do Vinkovaca, a iza kojih ostaju njihovi prijatelji u minskim poljima ili kao žrtve mitraljeskih gnijezda. Nemamo ni jedan komad odjeće, ni par obuće, a pomoć od Kriznog stožera Vinkovci ne možemo dobiti. Zahtijevam da osigurate pristojan smještaj za one koji su osuđeni na smrt, a mi se nadamo da će barem dio njih preživjeti.

Ovaj put zahtijevam da se konačno udostojite da mi pismeno odgovorite što ćete poduzeti u kontekstu spašavanja života, i to HITNO, a što od mene očekujete i u tom kontekstu da mi date konkretne zapovjedi, snage i sredstva”

U listopadu 1991.g., kada je Vukovar ostao u potpunoj blokadi, poslije pada Marinaca i Cerića te zatvaranja jedinog još slobodnog puta Nuštar – Marinci – Bogdanovci – kukuruzni put – Vukovar, kada su na to bojište mogle stići isključivo manje ili veće granate, stigao pun kamion KOLAČA, koje su ispekle žene u Šestinama. Nakon što su se dragovoljcima isporučili kolači, kamion se uspješno vratio u Zagreb! Odgovore o tome što su drugovi gospoda očekivali od Dedakovića, kao i ostalih dragovoljaca vukovarskog ratišta, dobio je nakon izdaje i pada Vukovara.

  •  
  •  
  •  
  •  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *