Kolateralne žrtve rata i stradali u terorističkom činu

DRUŠTVENE TEME

Hvala Danka Dražina🇭🇷🇭🇷🙋‍♂️
Niko iz Škabrnje nije dobio novčano obeštećenje niti pravnu zadovoljštinu zbog ubojstva članova obitelji, 54 civilne žrtve tijekom Domovinskog rata. Maloljetnom Š.B. ubijeni su i otac i majka. U obitelji Bilaver i Šegarić ubijeno je po 5 članova obitelji, obitelji Ražov 6 a u obitelji Brkić ubijeno je 7 članova obitelji. Naglašavam CIVILA. Najmlađa civilna osoba ubijena u Škabrnji imala je 23 godine a najstarija 91. Većina njih ubijena je iz blizine s više hitaca u predjelu glave. Kata Rogić je najprije ubijena a potom pregažena tenkom.
Pupovčeve Novosti kažu da su srpski civili ubijeni u terorističkom činu.
Hrvatski nisu.
Moji Škabrnjani, za života vrijedni, pošteni i bogobojazni, nakon smrti postali su ŠTETA, kolateralna ratna šteta.

U svojoj DOMOVINI!
E pa “DOMOVINO” – SRAMI SE

Tekst je iz Pupovčevog glasila Novosti a zamjetno je da u pravilu žrtve i zločin u Škabrnji uvijek naziva “navodnim”.

Zbog ubojstva Alekse i Jelke Milić u dvorištu njihove kuće u Biljanima Gornjim kod Benkovca koje su 5. avgusta 1995. počinili pripadnici Hrvatske vojske i policije, Hrvatska bi njihovoj djeci trebala platiti skoro 1,7 miliona kuna jer je sud taj zločin ocijenio kao teroristički akt. Ako presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu postane pravomoćna, dva sina i kći dobit će po 440.000 kuna, a država će im nadoknaditi i 20.000 kuna za sprovod roditelja i oko 374.000 kuna sudskih troškova.

Iako je ‘Oluja’ bila u punom jeku, na području Knina i Benkovca nije bilo borbenih djelovanja, a svi pripadnici Vojske RSK-a povukli su se dan ranije. Milićevi nisu htjeli otići jer su znali da nikom nisu ništa loše napravili. Njihova spaljena tijela pronađena su u uništenoj kući. Njihovi sinovi u to su vrijeme bili mobilizirani u jedinicama RSK-a, što su i priznali, a sada žive u Srbiji.

Sud je zauzeo stav da njihovo učešće u ratu na drugoj strani, pa čak ni eventualna nelojalnost njihovih roditelja međunarodno priznatoj hrvatskoj vlasti, ne mogu biti opravdanje za nasilnu smrt. Njihovo ubojstvo nije bila ratna šteta, što su na sudu pokušali dokazati predstavnici države, već teroristički akt, pogotovo zato što su brojni civili poslušali poziv predsjednika Franje Tuđmana da ostanu, što je potvrdio i Glavni stožer HV-a. ‘Radilo se o starijim osobama koje nisu predstavljale opasnost. Zato je svrha njihovih ubojstava evidentno bilo zastrašivanje, pa imaju elemente terorističkog akta. Prema Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata Hrvatska je dužna nadoknaditi tu štetu’, navedeno je u presudi.

Po iskazu jednog od sinova, s njegovim roditeljima je u momentu dolaska hrvatskih vojnika bio komšija Jovan Badžoka koji je odveden u Zadar, da bi kasnije bio zatvoren u Lepoglavi i osuđen na deset godina zatvora zbog navodnih ratnih zločina u Škabrnji. S Milićevima je ostao jedan od hrvatskih vojnika, a tek nekoliko godina kasnije djeca Milićevih saznala su da su im roditelji ubijeni i kao nepoznate osobe sahranjeni na pravoslavnom groblju u Zadru. Protiv jednog pripadnika HV-a bio je pokrenut kazneni postupak zbog ubojstva, ali je zbog nedostatka dokaza obustavljen.

Sam Badžoka na suđenju je tvrdio da u novembru 1991. nije bio u Škabrnji i da je zatvoren i osuđen kako bi ga se spriječilo da svjedoči o ubojstvu Milićevih.

  • 9
  •  
  •  
  •  
    9
    Shares

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *