Istarska „podružnica“ KOS-ovske, orjunaške i protuhrvatske političko-pravosudno-poslovno-kulturno-obrazovno-medijske mafije djeluje na razini Istre, kao najbolje funkcionalno ustrojen dio polit kriminalne organizacije

Nino Mogorović

Istarska „podružnica“ KOS-ovske, orjunaške i protuhrvatske političko-pravosudno-poslovno-kulturno-obrazovno-medijske mafije djeluje na razini Istre, kao najbolje funkcionalno ustrojen dio polit kriminalne organizacije, koja inače kapilarno pokriva cijelu Hrvatsku, kao organizirana i monopolistički moćna interesna skupina umrežena i instalirana na svim relevantnim, neuralgičnim točkama, u sve pore hrvatskog društva i države, a kojoj se sve do danas nitko nije uspio organizirano i učinkovito suprotstaviti i tako ugroziti njezin 76 godišnji monopol apsolutne moći u državi. Kako ta struktura već tri desetljeća nije institucionalno povezana kao „bezbednosna“ suradnička mreža jugo vojne obavještajne službe, oni su tu instituciju zamijenili ulaskom u masoneriju, odnosno njihove karitativne klubove Rotary i Lions gdje se redovito sastaju, održavaju međusobne kontakte, dogovaraju i koordiniraju svoje aktivnosti. KOS je naime, u razdoblju nakon Titove smrti duboko penetrirao u civilni obavještajni sustav ondašnje SR Hrvatske, preuzeo najznačajniji dio suradničke mreže kao i najveća poduzeća, koja ranije nisu oni nadzirali, a nastavili su kontrolirati najveći dio kriminalnog podzemlja poput: transfera droge preko državnog teritorija, šverc oružja, kockarnice, duhan, što je i pod Titom bilo u njihovoj nadležnosti. Zanimljivo da su i homoseksualce oni nadzirali i koristili u obavještajnom radu, a naročito su bili zanimljivi i iskoristivi oni neemancipirani, oženjeni i zbog toga lako ucjenjivi, baš kao i katolički svećenici koji su također skrivali svoju “seksualnu orijentaciju“. Preuzimanje svega relevantnog u SR Hrvatskoj od KOS-a nakon Titove smrti, odrađivalo se pod egidom zabrinutosti za opstanak Jugoslavije i uz argumentaciju da je JNA ostala jedina integrativna i nekorumpirana snaga koja, kao takva, može jamčiti opstanak te umjetne višenacionalne tvorevine i totalitarnog režima koji u njoj vlada, a što je izgledalo vrlo uvjerljivo naročito za one sklone integralnom jugoslavenstvu kojih je bio popriličan broj među Hrvatima koji su se, u to vrijeme, nalazili na utjecajnim funkcijama u gospodarstvu, politici, represivnom aparatu, pravosuđu i medijima. Ta struktura se održala gotovo netaknutom sve do današnjih dana, a enormno se obogatila u kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji dijelom odrađene i kroz ciljani povrat ogromnog financijskog kapitala, isisanog iz velikih i uspješnih poduzeća SR Hrvatske u inozemstvo na skrivene račune, ponajviše 80-tih godina prošlog stoljeća te stavljanjem na raspolaganje, nakon osamostaljenja, ciljanim, pouzdanim i podobnim osobama i skupinama, na pranje i upravljanje.