Istarska događanja

DRUŠTVENE TEME

Nino Mogorović

Masovne pokolje Hrvata i muslimana u južnoj Lici i zapadnoj Bosni 1941.godine predvodili su Stojan Matić, Branko Bogunović, Mane Rokvić, a s njima su bili i Gojko Polovina, Đoko Jovanić (poslije proslavljeni partizanski “heroji”), a kasnije su im se priključili vodeći četnički ideolozi Stevo Rađenović, Miloš Torbica, Jovo Keča, Pajica Omčikus – članovi predratnih četničkih odbora koji su od strane ustaša zbog toga bili traženi.
Miloš Torbica je bio jedan od četničkih čelnika koji su postrojili prvih tisuću četnika u Srbu 27.7.1941.
Zanimljivo da je dugi niz godina IDS-ov pročelnik za kulturu izvjesni Vladimir Torbica, koji je bio glavni operativac i kod organiziranja Prvog svjetskog kongresa Istrijana u travnju 1995. godine, a kojem je bio strateški cilj secesija Istre od Hrvatske, ponajprije preko zahtjeva za političkom i teritorijalnom autonomijom. Tek je vojno redarstvena operacija Oluja spriječila daljnju radikalizaciju “istrijanskog pitanja” iako smo mi Hrvati, koji od pamtivijeka živimo u Istri, vrlo dobro organizirani, uspjeli razbiti i onemogućiti stvarnu namjeru i osujetiti intenciju lokalnih IDS-ovih protuhrvatskih regionalšovinista, koji su taj kongres organizirali zajedno s talijanskim i srpskim neofašistima, kao startni signal potpune radikalizacije “istrijanskog pitanja”, stvaranja istarske “JAO Krajine” (“yugoslavenska autonomna oblast”), uz tada još koji mjesec postojeću tzv. i samozvanu “SAO Krajinu” kao krupni korak ka krajnjem cilju talijanskog (i srbijanskog) plana – odcjepljenja Istre od Hrvatske, a sve to u ozračju diskusije o mogućoj primjeni plana Z4.
Nakon Oluje je višestruki međunarodni agent Ivan YUkovčić morao doći u Zagreb i pred tijelima hrvatske države dogovoriti odustajanje IDS-a od radikalnih antihrvatskih zahtjeva, eliminiranje onih najekstremnijih iz stranke i ne ucjenjivanje političkog Zagreba s autonomijom Istre. Toga se on u principu i držao iako je taj proces “normalizacije” potom protegnuo na dulje razdoblje, računajući na Tuđmanovu smrt i “novo miješanje karata” u novim okolnostima. Posljednjih godina on i u javnim nastupima naglašava neminovnost tog njegovog kompromiserskog aranžmana sa Zagrebom jer da bi u protivnom malo tko od njih iz vodstva IDS-a “sačuvao živu glavu od Hrvata”.
Poznato je da su mnogi četnici ostali iza DSR-a u Istri, još kada je ona bila podjeljena na Zonu A i B. Na području današnjeg izlaska s auto ceste prema Umagu bilo je odmah iza DSR-a postavljeno veliko četničko šatorsko naselje. Dio tih “torbica” je ostalo u Istri, a IDS-ov pročelnik za kulturu Vladimir Torbica melje “po domaću”, službeno i privatno kao malo koji pravi i autentični “domaći čovik”. Vrlo zanimljivo i 😊😊😂😂😂 za 🇭🇷🐑🐑🐑 u Istri.

  •  
  •  
  •  
  •  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *