Da pukneš od muke

DRUŠTVENE TEME

Treba li “spomenik” u Srbu srušiti, pitaju se neki?

Ne.

Treba ga ostaviti.

Ali, na njemu treba napisati istinu.

“Ovo je spomenik životinjskom zločinu.

Neljudskoj mržnji.

Anticivilizacijskom smjeru “razvitka” jednog naroda.

Vjeri koja se hrani mržnjom.

Laži koja je punih 45 godina u tijelu istine živjela.

Laži, koja u izdaji žrtve od njihove “djece i unuka” i danas živi.
(Naravno, ne mislim na biološku djecu i unuke, nego na nas, koji ih na bilo koji način izdajemo).

Iako je ta laž danas ogoljena u punini svoje nakaznosti.

Laži koju odobravaju, prikrivaju, brane i plaćaju vlasti naroda čiji su pripadnici na ražanj nabijani i na vatri pečeni.

Čije su hodočasnice zvjerski silovane.

Da, ne čudite se, vi koji na ovo mjesto dođete.

Odobravaju taj protucivilizacijski, neljudski zločin Vlasti i najveća politička stranka čiji je narod žrtvom bio.

Ljudi koji su od iste kame 45 godina kasnije ubijani.

Koji su ubojstvima svjedočili.

Gledaj i nečudi de, putniče.

Ni ti namjerniče.

Gledaj!

Čitaj!

Oćuti!

Nauči nešto!

Ako svoju djecu i unuke voliš?!”
.
Eto, to bi na tom spomeniku trebalo pisati.

I svima dopustiti da tamo dođu.

Pomole se.

Svatko iz svojih razloga.

Pobuda.

Oni koji suosjećaju s žrtvom, pomoliti će se s nadom u život vječni,
smiraj žrtava u Gospodinu,
za istinu na svjetlu dana,
za povtatak djece i sljedbenika zločinaca ljudskosti,
za obraćenje umivene djece krvnika (koja i danas zločin slave, ali i nove zločine snuju),
za ljudskost javnosti koja na zločin ravnodušno gleda,
za povratak svog naroda dostojanstvu, časti, poštivanju života, istinskoj vjeri, domoljublju,
za prijezir prema izdaji na ovom svijetu a milost dušama izdajnika kada pred Njegovo lice dođu.
Za, …

Oni koji zločin slave, prikrivaju, mržnju siju, na nove zločine pozivaju, …

Oni imaju nekog svog boga, neznam kako se njemu moli.

Oni, koji su Hrvati Katolici, Domoljubi, a na bilo koji način sudjeluju u ponovnoj “viktimizaciji” žrtve, u ubijanju istine čim se pomoli na svjetlu dana : mišlju, rječju, djelom i propustom,

Što bi oni pred tim “spomenikom!” trebali učiniti?

Neznam.

Za njih ne nalazim riječi.

Ima li išta gore?

Ima li nešto niže?

Postoji li nešto bjednije?

Je li se rodilo nešto nakaznije?

Je li ikada učinjeno nešto sramotnije?

Doista, ponestaje mi riječi.

Što je učinio Juda bježeći od svoje savjesti?

Pred smokvom?

Da, potpuno istinito. Proslava u Srbu istovjetna bi bila proslavi “balvan revolucije” uoči Domovinskog rata za hrvatsku samostalnost.

Nije nitko od “hrvatske Vlade” tamo bio (osim Pupovca), ali je Vlada taj “bal četničkih vampira” financirala s naših 100.000 kn, neka se nađu Jovi, Stevi i Miloradu…

Da pukneš od muke…

NA DANAŠNJI DAN OBILJEŽAVAO SE DAN USTANKA NARODA HRVATSKE
DEFINITIVNO ŽIVIMO U DVIJE HRVATSKE ILI U HRVATSKOJ S DVIJE POVIJESTI
Dok Titovi sljedbenici otvoreno promoviraju vrijednosti antifašizma, Thompson žaluje što nije bilo drugačijeg raspleta Drugog svjetskog rata (Glas Istre)

Na jednoj strani “vrijednosti antifašizma”, a na drugoj “Thompson”?!?!?! Jadno da jadnije ne može biti, a sve samo da se pokuša i nadalje manipulirati one najneukije među nama. Naime, ne postoje “dvije povijesti” već postoji samo jedna, ona istinita, ali do danas od “anti”fašista, zapravo yugoslavenskih neokomunističkih totalitarista i njihovih političkih nasljednika, zabranjena istina o poslijeratnim zločinom izvršenim nad pripadnicima hrvatskog naroda od strane Titovih partizana i (od ljeta 1944.) amnestiranih četnika koji su im se pridružili. Radi se o stotinama tisuća, bez suda i presuda pobijenih, na “Križnom putu” progonjenih, na milijune godina zatvora osuđenih, u emigraciju protjeranih Hrvata iz današnje Hrvatske, BiH, Vojvodine, Crne Gore i Kosova. Svi ti zločini poduzeti su da bi se ustoličila i stabilizirala novonastala umjetna državna konstrukcija, totalitaristička i diktatorska, velikosrpska YUgoslavija nastala zbog toga da se na njezinom teritoriju onemogući utjecaj tadašnjeg SSSR-a i tako da Velika Britanija, potpuno izvan Staljinove kontrole, zadrži nadzor kopnenog puta u euro azijska vrata.
Evo zbog toga je, u prvom redu, lažna, ona još uvijek “službena povijest” samo nazvanih yugo “anti”fašista, zapravo zločinačkih komunističkih aparatčika i njihovih obavještajnih zločinačkih službi koje do dana današnjeg nisu ni za što sankcionirani, štoviše oni masovnim ulaskom u novonastale stranke drže i nadalje sve poluge vlasti i moći u Hrvatskoj. Pa i u Glasu Istre gdje se samo prave glupljima nego što doista jesu.

Tekst Ilija Vincetić, Josip Braco Peći i Nino Mogorović

  • 71
  •  
  •  
  •  
    71
    Shares

12 razmišljanja na “Da pukneš od muke

  1. Imena žrtava ustanka u Srbu objavljena su u knjizi Josipa Pavičića »Dossier Boričevac«:

    Ika Ivezić (65) r. 1876., Marija Ivezić (27) r. 1914., Jelena Ivezić dijete (4 g.) r. 1937., Dane Ivezić (72) r. 1869., Kata Ivezić (72) r. 1869., Kata Ivezić r. Markovinovć (35) r. 1906., Marija Ivezić dijete (8 g.) r. 1933., Manda Ivezić dijete (5 g.) r. 1936., Jure Ivezić dijete (3 g.) r. 1938., Luka Ivezić (82) r. 1859., Mara Ivezić (42) r. 1899., Boja Ivezić r. Beronjić r. (79) 1862., Dane Ivezić r. 1909., Boja Ivezić (43) r. 1898., Jelka Ivezić djevojka (18 g.) r. 1923., Jure Ivezić dijete (12 g.) r. 1929., Ana Ivezić djevojka (18 g.) r. 1923., Ika Ivezić dijete (7 g.) r. 1934., Mara Ivezić djevojka (18 g.) r. 1923., Jela Ivezić dijete (14 g.) r. 1927., Lukica Ivezić dijete (12 g.) r. 1929. Kaja Ivezić dijete (9.) r. 1932., Ana Ivezić dijete (7. g.) r. 1934., Ika Ivezić r. 1865., Mićo Ivezić dijete (15. g.) r. 1926., Stjepan Ivezić dijete (12. g.) r. 1929., Pero Ivezić dijete (9 g.) r. 1932., Luka Ivezić dijete (6 g.) r. 1935., Jakov Ivezić dijete (3 g.) r. 1938., Nikola Nino Ivezić (26) r. 1915., Marko Ivezić (37) r. 1904., Josip Ivezić (43) r. 1898., Mile Ivezić (40) r. 1901., Ika Ivezić (42) r. 1899., Mrko Ivezić (75) r. 1866., Jure Ivezić (43) r. 1898., Milan Ivezić (28) Crni r. 1913.

  2. “Ako je nabijanje glavara sela na kolac, ubijanje djece i svih članova obitelji antifašizam, onda neka se ustanak u Srbu tako zove. Zanimljivo je da ljudi koji svake godine slave ustanak u Srbu ne žele doći na obljetnicu Oluje s obrazloženjem da su se u toj akciji dogodili zločini nad Srbima”, naglasio je svojevremeno povjesničar Ante Nazor koji inzistira na tome da se povijest proučava na temelju povijesnih izvora te da se na isti način, i prema jednakim kriterijima istražuju događaji i iz 1941. i 1945., kao i oni iz Domovinskog rata.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *