Čemu se može nadati hrvatski narod od Zorana Milanovića

DRUŠTVENE TEME

Michael Pouelsen

Kolinda Grabar Kitarović, sasvim zasluženo odlazi u političku ropotarnicu povijesti, jer realno govoreći, kao predsjednica države nije napravila apsolutno ništa suvislo i korisno za državu i narod kojemu po ustavu treba služiti.

Na njeno mjesto na oduševljenje mnogih, zasjeo je Zoran Milanović, i sada se jedan dio naroda, nada i priželjkuje dolazak boljih dana. No ima li tu mjesta za bilo kakav optimizam? Hajmo se sada zajedno prisjetiti, svih političkih „uspjeha“ bivšeg premijera a sadašnjeg predsjednika.

Vlada Zorana Milanovića, na dužnost je stupila 23.12.2011. godine, preuzevši zemlju koja je tada brojala 20.000 blokiranih kućanstava. 22.1.2016. nakon odstupanja sa dužnosti, u ruke tadašnjeg premijera Oreškovića, predaju zemlju koja broji nevjerojatnih 330,000 blokiranih kućanstava i 350,000 nezaposlenih. Pa što je uopće dovelo do takvog katastrofalnog stanja?

Odmah na početku svoga mandata, napravili su jednu katastrofalnu grešku, prvo su zaoštrili poreznu politiku, a potom otežali uvjete kreditiranja. Gospodarstvo svake zemlje pa tako i Hrvatske, nalazi se u jednom da ga tako nazovem klasičnom ekonomskom sendviču.

Sa jedne strane imate banke koje pružaju poslovne uvjete kreditiranja, i plasiraju novac u gospodarstvo, dok vam sa druge strane stoji država, koja putem poreza i ostalih nameta povlači taj novac iz gospodarstva. E sada ako vi u isto vrijeme otežate uvjete kreditiranja i pritom zaoštrite poreznu politiku, samim time smanjujete priljev novca u gospodarstvo a povećavate njegov odljev.

To je bio glavni razlog svih onih masovnih otkaza proizašlih zbog propadanja malog i srednjeg poduzetništva u zemlji, gdje se u drugoj polovici 2012 godine, nezaposlenost sa 300.000 građana, popela do nevjerojatnih 424.000. Tada sam napisao tekst o tome, da će za pola godine, nezaposlenost premašiti brojku od pola milijuna ljudi.

No alarm se upalio i Hrvatska žurno prima u fašističku, Europsku Uniju, automatski se otvaraju granice, i počinje masovni egzodus njenih građana, što vlada uvrštava u statistiku smanjenja nezaposlenosti, pokušavajući time zamazati oči javnosti.

Drugi veliki „uspjeh“, dolazi u vidu pred – stečajnih nagodbi. Zakon o pred – stečajnim nagodbama, u prijevodu vam je puko opraštanje dugova od strane vjerovnika prema dužniku. Dakle, država je svojim dužnicima oprostila 80 posto duga, oni nisu bili u stanju nastaviti daljnje poslovanje jer su nesposobni vlasnik i management tvrtke i dalje ostali na njenom kormilu, a država je ostala bez svog uloženog novca.

Ono što je vlada tada trebala napraviti, jest donošenje mjere o preuzimanju vlasništva. Postavimo stvari ovako, ako sam ja figurativno rečeno država, a vaša tvrtka meni duguje novac koji nema odakle vratiti, tada ta tvrtka postaje moje vlasništvo, a njen dug moj unutarnji dug, koji se onda može puno lakše refundirati i otpisati.

I tada ja figurativno rečeno kao država odnosno njen čelnik, smjenjujem nesposobnog vlasnika i njegov Management, na njihovo mjesto postavljam svoje ljude od povjerenja, i firmi dajem financijsku injekciju kako bi ona mogla nastaviti daljnje poslovanje. Tako se ponaša odgovorna vlada koja štiti interese svoje države.

I treći veliki „uspjeh“ je taj nesretni Švicarac i zajednička pljačka Milanovića i Vujčića putem valutne klauzule. No što se to doista dogodilo sa Švicarcem i zbog čega je Hrvatskoj u to vrijeme tako naglo porastao njen vanjski dug?!

Kad je u Americi izbila umjetno izazvana kriza, američke banke su držale otprilike oko tridesetak posto dionica europskih banaka u svome posjedu odnosno vlasništvu. Kako je kod njih izbila financijska kriza, oni su na burzama naglo povećali ponudu tih dionica. I kako su oni to povećali, to je automatski izazvalo nagli priljev ponude, a potražnja je ostala ista. Što je dovelo do naglog pada cijena dionica Europskih banaka.

Jasno, istog trena nastupila je panika i brojni vlasnici su odmah išli na prodaju, i dogodila se situacija da je Europa morala ići u spašavanje tih banaka. Da bi ih spasila, ona je napravila program koji bi se nekada zvao tiskanje novca, a sada su jednostavno samo elektronički doznačili tisuće milijardi eura tim bankama kako bi one mogle nastavit funkcionirati, jer bi doslovce otišli u bankrot.

I tada su oni došli do “genijalne ideje”, a to je da tzv zemljama u tranziciji ponude kredite u Švicarskim francima. Jer kada vi na taj način elektronički doznačite toliku količinu eura, europskim bankama, vi automatski povećavate novčanu masu eura.

U Europi vi danas nemate praktički niti jednu valutu osim Švicarskog franka i Danske i Češke krune, sve drugo je Euro. A od svih njih Švicarski franak doista je najstabilnija valuta. Špekulativne valute su Euro, Američki dolar i Britanska Funta, to su valute koje konstantno variraju, i uistinu je jako teško pogoditi kada će ići gore a kada dolje.

Ali šta se slijedeće tu dogodilo, kada se povećala ta ogromna količina eura, svi bankari su znali da će tečaj eura početi naglo padati prema Švicarcu, i švicarski franak iskazan u eurima će biti sve skuplji i skuplji. Hrvatska je doživjela eksploziju Švicarskog franka, jer je tonuo euro, a država je valutnom klauzulom doslovno zaključana sa tim eurom, pa kad je tonuo euro, automatski je tonula i kuna.

Naravno, bankari su znali da će na temelju toga što se mijenja ta tečajna razlika, izvući puno veću količinu novca od kreditnih dužnika. E sad šta su banke radile! Oni su tu povećanu kunsku profitnu vrijednost iznosili na valutno tržište u Hrvatskoj i mijenjali ju u eure, zbog toga im Švicarac nije niti bio potreban, to je samo bila da figurativno kažem igračka pomoću koje se povukao novac.

I kad su oni iznosili te kune na valutno tržište, Milanović i Vujčić su odmah išli u pražnjenje deviznih pričuva i doslovno kupovali te kune odnosno povećavali ponudu eura kako bi održali taj umjetni tečaj od 7.50 kune naspram eura, na taj način je Hrvatska naglo došla do 80 milijardi eura vanjskog duga.

Zbog toga je kritiziram obojicu, jer su to dopustili zbog raznih plaketa, priznanja i osobnih provizija, a na taj način su opljačkali cijelu zemlju i narod.

Vlade država poput Austrije, Njemačke itd, su to gurale i podržavale, jer su trebale polugu pomoću koje će zakrpati rupe u svom monetarnom sustavu. Pa da ne bi sada išli moljakati novac od Europske centralne banke i nabijati svoj vanjski dug, puno lakše je bilo vladi RH i guverneru dati određene provizije i pomoću Švicarca izvući novac iz Hrvatske.

  • 20
  •  
  •  
  •  
    20
    Shares

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *